U utorak, 21. ožujka. preminuo je ukrajinski vojnik Bohdan Skakunov (25). On nije bio zapovjednik, nije promijenio ratnu povijest i nije donio pobjedu svojoj domovini, međutim on je bio moj stari poznanik, sin i divan brat.
Bohdan je služio kao medicinski časnik sanitetske postaje zasebne tenkovske Željezničke brigade, a život mu je bio prekinut tijekom obavljanja borbene misije u Harkivskoj regiji.
Njegovi rođaci su za ovu stravičnu tragediju saznali u četvrtak i još uvijek se nadaju da se dogodila velika greška i da će se momak živ vratiti kući.
- Poznajem ga dugo, pohađali smo istu školu. Uvijek je bio vrlo druželjubiv i uravnotežen, uvijek se sa svima pozdravljao, grlio me kad bih ga srela. On je vrlo iskrena i draga osoba, uvijek je pomagao majci i vodio zdrav život - govori Ana, njegova prijateljica.
Nažalost, sada ima na tisuće takvih slučajeva.
Mladi momci svakodnevno daju svoje živote kako bi zaštitili svoje najmilije od okupatora koji je napao suverenu nezavisnu zemlju pretvarajući je u ruševine. Nema ništa strašnije od toga kada roditelji sahranjuju svoju djecu.
- Bio mi je kao brat, jer smo bili prijatelji od djetinjstva i zajedno provodili slobodno vrijeme. Bio je tako visok da sam se činila vrlo malena u usporedbi s njim. Ne mogu sada sabrati misli, jer sam kod njegove rodbine i još uvijek ne mogu vjerovati da se ovo dogodilo - govori druga prijateljica Nelja sa suzama u očima.
Bohdanova rodbina još uvijek ne zna pod kojim je okolnostima momak preminuo.
- Jako je teško. Nadam se da to nije istina. Mi još ne znamo kada će njegovo tijelo biti dopremljeno doma. Osim toga, nitko ne zna točno kako je poginuo, rečeno nam je da se to dogodilo tijekom izvršavanja borbene zadaće - govori njemu bliska osoba.
Ovom prilikom želim vas podsjetiti da su naši životi i sloboda najdragocjenije blago koje imamo, ali koje možemo izgubiti u bilo kojem trenutku. Ajmo cijeniti ih i živjeti punim plućima, makar i zbog onih koji više to ne mogu.
Heroji ne umiru.