Leon Benko i Ivan Hencl velike su nade hrvatskog stolnog tenisa. Ovog proljeća ostvarili su izuzetan uspjeh te su nakon niza pobjeda postali prvi par na svijetu u kategoriji do 19 godina. Oni su i najbolji članovi juniorske reprezentacije U-19, ovaj tjedan počinju s izuzetno važnim Europskim prvenstvom, no istodobno ganjaju rezultate izvan dvorane.

Oni su, naime, maturanti Športske gimnazije u Zagrebu i od početka lipnja polažu i ispite državne mature. To im je uvjet da završe srednjoškolsko obrazovanje. Leon i Ivan, članovi GSTK Zagreb, spadaju u mali postotak učenika koji su uspješno prošli kroz srednju školu i paralelno napreduju u sve ozbiljnijoj sportskoj karijeri. O tome kako izgleda školovanje mladih sportaša razgovarali smo s njima i s ravnateljem Športske gimnazije u Zagrebu Stipom Perišićem.

- Kad smo upisivali školu, bilo nam je važno da smo u pravoj, a ne dopisnoj školi, koja je često rješenje za mlade sportaše. Htjeli smo biti u društvu, a da opet možemo trenirati dva puta na dan i aktivno se baviti sportom - kaže Ivan.

- Moja mama je profesorica i nikako nije htjela da idem u dopisnu školu, smatrala je da je važno da imam kvalitetno znanje. Pitao sam je može li Sportska gimnazija, rekla je da može i to je bilo to - dodaje Leon.

Leon i Ivan su, kao i u sportu, već pri upisu pokazali vrhunski rezultat. Ivan je bio treći, a Leon prvi na upisnoj listi. S obzirom na sve obaveze, treninge, pripreme, natjecanja, u zadnjem, četvrtom razredu, bili su u mentorskom programu, u kojem su nastavu pohađali pripremajući se prema uputama nastavnika, dolazeći u školu samo na testove i dio nastave.

- Ujutro treniramo od 8 do 11.30 sati, onda dođemo na dva sata na nastavu, onda opet trening poslije toga. Dosta je to naporno - govori Leon.

U prva tri razreda mogli su izostajati samo s prva dva sata jutarnje nastave, zbog treninga, no očekivalo se da prate puni program s 15-ak predmeta. Najteže je bilo dotjerati fiziku i matematiku do kraja, priznaju. Nastavnici su im izlazili u susret, ali nije bilo popuštanja.

Zagrebačka Športska gimnazija jedina je specijalizirana srednja škola za obrazovanje sportaša u Hrvatskoj i ove godine obilježava 30 godina od osnivanja. Završili su je mnogi naši vrhunski sportaši i sportašice, Marko Pjaca, Valentin Sinković, Tin Jedvaj, Vedrana Malec, Mislav Oršić, Borna Sosa, Damir Martin, Lovro Šprem...

- Od početničkih koraka do danas etablirali smo se u pravu sportsku školu, dijelom zbog zakonskih rješenja, no većim dijelom jer su nastavnici i cijelo vodstvo škole shvatili sport i potrebe učenika sportaša. Usudio bih se reći da je to suštinsko obilježje naše škole u odnosu na druge koje imaju sportske programe.

Iz naše škole izašlo je jako puno profesionalnih sportaša, no, nažalost, ne možemo reći da je većina naših učenika egzistenciju osigurala kroz sport. Dapače, gotovo 80 posto učenika završava u drugim područjima. I zbog toga inzistiramo na njihovom obrazovanju te i roditeljima i učenicima od početka pokušavamo osvijestiti da je to najvažnija komponenta. U sportu postoji vjerojatnost da uspiju. Nažalost, veća je da neće - govori ravnatelj Stipe Perišić.

Plastično govoreći, veća je vjerojatnost da ćete dobiti na lotu nego uspjeti u sportu. Zbog toga u školi inzistiraju na redovitosti. Da, program se prilagođava djeci, oni ne moraju biti odlični učenici, no moraju biti uzorni sportaši. Nakon jutarnjih treninga moraju biti na nastavi, a za učenike koji imaju dnevne treninge u školu na razgovor prvo moraju doći roditelji, treneri, predstavnici kluba.

- Kod učenika koji svojim rezultatima dokazuju da spadaju u naše najtalentiranije sportaše trudimo se prilagoditi, uz mentorski način rada, odlazak na treninge, rad uz konzultacije. Kad takvi učenici završe školu, to je znak da smo uspjeli. No isto tako, najveći neuspjeh za nas je kad nam se učenici ispisuju jer ne mogu uskladiti školske i sportske obaveze. Taj dio pokušavamo promijeniti - ističe Perišić.

I zbog toga on smatra da bi suradnja škole, Nacionalnog sportskog saveza te klubova i trenera morala biti mnogo jača, za korist mladih sportaša.

- U društvu se zaboravlja bitna stvar, a to je da je Športska gimnazija nastala 1990-ih, kad su vladali drugi standardi u sportu, opterećenja su bila niža i sve je bilo mnogo ležernije. No danas ti standardi ni približno više ne vrijede. Onemogućiti djeci da zbog škole imaju dva treninga na dan automatski ih eliminira iz ozbiljnog sporta - ističe ravnatelj te upozorava na još jedan problem mladih sportaša.

- Imamo i premalo djece u sportu, pa onda mlade prerano povlače u ozbiljne seniorske programe, ne zbog njihova talenta nego kako bi popunili kvote. To nije dobro za psihofizički razvoj djece jer nije normalno da je dijete od 16-17 godina u ekipi dvostruko starijih.

Stipe Perišić već godinama radi na tome da se izmijeni i način bodovanja te način upisa mladih sportaša u njihovu školu. Trenutni sustav temelji se na izjednačenom bodovanju u online sustavu e-upisa, gdje se ne radi razlika između učenika koji trenira godinama i onoga koji je u klubu počeo trenirati prije godinu ili dvije. Pri upisu ovakvog programa bodovi se dodjeljuju prema ocjenama te prema sportskom kriteriju. Sportske bodove dodjeljuje Nacionalni sportski savez, koji od svih mladih sportaša u Hrvatskoj sastavlja listu za upis. Bodovi se dodjeljuju učenicima koji odaberu sportsku gimnaziju ili sportski program.

I tu dolazi do izjednačavanja učenika koji su u ozbiljnom sportu i onih koji su gotovo na rekreativnoj razini. Većina učenika, isto tako, vrlo brzo nakon upisa srednje odustaje od sporta. Time se gubi smisao njihova sportskog školovanja, ističe Perišić.

Sve češće se događa i da se školi javljaju učenici u višim razredima srednje koji bi se prebacili u Športsku gimnaziju. To također pred upravu škole stavlja mnogobrojne izazove. Športsku gimnaziju, inače, pohađaju učenici iz cijele Hrvatske, pa u školi postoji učenički dom. Ravnatelj se nada da će do kraja svojeg mandata uspjeti uz pomoć Grada Zagreba završiti uređenje velike sportske dvorane koja će biti temelj za pravi sportski kampus, koji će učenicima Športske gimnazije osigurati da treniraju i idu na nastavu na jednome mjestu.

- Moramo shvatiti da ozbiljan sport nije pitanje entuzijazma i slučaja te da ne možemo očekivati rezultate na osnovi pojedinačnih uspjeha. Bilo bi izuzetno važno da se sve nadležne institucije uključe u sustavan razvoj sporta kod mladih i obrazovanja mladih sportaša - zaključuje Perišić.