Živjeli smo kako doliči pravim katolicima. Uzeli smo se iz ljubavi i poštovanja. Nevinost smo čuvali do prve bračne noći. No umjesto vođenja ljubavi doživjeli smo užas. Ovakav brak nema smisla. Oboje želimo djecu, ali kako kad ga ne možemo konzumirati? Jednostavno, znate, nije ulazilo...
POGLEDAJTE VIDEO:
Potresna priča ovoga para iz jedne istarske župe okončana je takozvanim crkvenim razvodom braka, nekoć vrlo kompliciranim postupkom u kojem razvod na kraju odobrava sam Papa. Postupak je nedavno pojednostavljen, zahvaljujući inicijativi pape Franje, ali slučaj nesretnog istarskog para, kojemu je dimenzija muškarčeva spolovila bila nesavladivom preprekom na putu do sretnog zajedničkog života, jedinstven je i u svjetskim razmjerima.
Svećenik koji je vjenčao ovaj par u jednoj maloj istarskoj župi u rijetkim trenucima svjedoči o ovoj tužnoj i neugodnoj epizodi mladog para (dakako, ne otkrivajući identitet nesretnika), želeći ih tako upozoriti na sve moguće prepreke koje bi se, od prve bračne noći, mogle naći pred njima. Kad mlade vjernike koji se pripremaju na sakrament vjenčanja želi podučiti bračnim problemima i “valjanim razlozima za odvajanje parova od stola i postelje” pojašnjava da ono što mnogi spominju kao fizičku prednost kod muškarca može biti velika prepreka uspješnoga braka. Naravno, riječ je o povećem muškom spolovilu zbog kojeg ni istarski par nikako nije uspijevao konzumirati brak.
Par je tako na kraju dobio dopuštenje Svetog Oca za razvod braka. Danas su, kažu poznanici, oboje sretni s novim partnerima “odgovarajućih dimenzija”, u braku, imaju i djecu. Zanimljivo, u istoj maloj župi “crkvena rastava” odobrena je još dvama parovima u zadnjih 15-ak godina.
Crkva mora najmanje deset godina tajiti sve detalje o rastavama brakova pod njezinim okriljem. No nemogućnost konzumiranja braka svakako jest problem za koji i Vatikan ima razumijevanja.
Na stranicama Međubiskupskog suda navode “12 kanonskih zapreka božanskog ili crkvenog prava koje čine osobu nesposobnom za valjano sklapanje ženidbe”. Među njima, doduše, nema problema odgovarajućih dimenzija, ali jest izrijekom navedena “trajna spolna nemoć”.
Postupak tzv. cvrkvenog razvoda je precizno definiran. Prije odlaska na sud i predavanja zahtjeva za “razvod”, parovi moraju proći savjetovanja sa župnikom, potom odlaze u Ured za davanje savjeta pri Međubiskupijskom sudu prvoga stupnja u Zagrebu, pa ih šalju u obiteljska savjetovališta te na kraju razgovaraju sa stručnjacima u kanonskom pravu.
Bez pravnih temelja i dokaza parovi ne mogu ni predati zahtjev za pokretanje parnice.
Ženidba može biti razriješena samo onda kad ženidbeni drugovi nisu “međusobno na ljudski način izvršili bračni čin prikladan za rađanje djece kojim ženidbeni drugovi postaju jedno tijelo”, tumači se u crkvenim dokumentima.