HDZ je danas poslao dvije snažne poruke. Jedna je očekivana: to je vojska, ustrojena autoritarno, kao isusovački red, s generalom na čelu. A generalu se poslušnost ne otkazuje. Andrej Plenković dobio je utakmicu života, bio je izrazit favorit, ali ne ovakav. Sad će u HDZ-u doista biti faraon.
Druga je poruka pomalo iznenađujuća i vrlo ohrabrujuća - HDZ želi biti poštena stranka, stranka bez kompromitiranih ljudi, stranka političkog centra u kojoj ne može svaki galamdžija koji se busa u domoljubna prsa pa konjunkturistički proračunato nariče nad "ugroženim suverenitetom" i "našim načinom života" pomesti na izborima sve protivnike najjeftinijom demagogijom. Ta su vremena prošla, ta je priča prokazana.
Svima je jasno da je zemlja u nevolji u koju su je doveli lopovi, klijentelisti, kleptokrati i da je može izvući samo poštenje, kompeticija, pravna država. Ovo je bio i uvjerljiv plebiscit za Plenkovićevu svjetonazorsku liniju, za blago konzervativnu, umjereno liberalnu, europsku Hrvatsku, protiv Orbana, Višegradske skupine, karamarkovštine, i sličnih retro-smjerova. Pobjeda je čista kao suza - pet nula, nogometnim rječnikom rečeno.
To je nedvojbeno sjajna vijest i za cijelu zemlju, ali i investicija u političku budućnost stranke. Jer, kako je Plenković (a to je tajna ovog uspjeha) vlastitom ozbiljnošću, kulturnim kapitalom, obrazovanjem i iskustvom potegao i dobio na stranačkim izborima, tako će potegnuti i na parlamentarnim. Ne mora pobijediti, ali boljeg od njega svakako nemaju a ne vidi se ni na široj sceni.
HDZ je danas poslao u rezalište Milijana Brkića i mit o njegovoj snazi; otpisao je Davora Ivu Stiera, čovjeka koji je napisao jedan pristojan pamflet pa stekao reputaciju stranačkog ideologa, otpisao je i "alternativu" u vidu Mire Kovača, političkog šarlatana, predestiniranog abonenta Bujice, čiji je zenit prošao za vrijeme Karamarka, kad je bio ministar vanjskih poslova.
On u HDZ-u nema budućnost, a izborni poraz kojega je doživio je tako uvjerljiv da ga zacijelo nitko neće izbacivati iz stranke. Može ostati, podvijena repa, ako mu dostojanstvo dopušta sjedenje na klupi za rezerve. Od časnijih izlaza preostaje mu okačiti kopačke o klin, ili prijeći u konkurentski klub, kod Mire Škore, gdje zbog aktualnog debakla neće imati osobitu cijenu. A teško će to učiniti i zbog ega - bivši ministar, Kohlov navodni prijatelj, da bude epizodist u tamburaškoj ekipi?
Neće ovo biti laka noć za Miru Kovača i "alternativce". Morat će naći pametniju alternativu. Plenkoviću je ovo veliki vjetar u leđa. Na jesen ga čeka teže iskušenje, parlamentarni izbori. HDZ je do danas dozlogrdio naciji; Kuščevići, Marići, Žalčeve, Kujundžići, doveli su stranku do jednog od onih povijesnih antiklimaksa kad im preostaje samo predati vlast SDP-u. Tu je i teški, preteški teret Milana Bandića, s kojim se u bujici hrvatske politike može plivati jednako vješto kao s mlinskim kamenom oko vrata. No možda će institucije proraditi, pa riješiti i taj problem.
A Plenkoviću je - kako se sad čini - teška situacija s koronom omogućila da pokaže što može kad kadrove bira sam. Od Vilija Beroša teško je mogao naći boljeg; Davor Božinović smireno hendla sigurnosni apsket korone, Malenica, Aladrović i drugi njegovi ministri, koji ne dolaze iz Karamarkova inkubatora, pristojni su, sposobni profesionalci. Nedovoljno za pobjedu na jesen, ali dovoljno za optimizam, kojega nakon današnjih izbora u Plenkijevu timu neće nedostajati.