Postoje dvije metafore novosadske nadstrešnice.

Andrej Plenković upotrijebio je onu krivu. Onu koju koristi Aleksandar Vučić.

Jedna je metafora državne korupcije, kriminala, pogodovanja, ignorancije države, zanemarivanja ljudskih života, odbacivanja kriterija, gaženja skrupula.

A druga, ona kojom je lamatao Aleksandar Vučić, a sada je se dohvatio i Andrej Plenković, metafora je okupljanja opozicijskih snaga u pokušaju rušenja vlasti.

"Oporba prepisuje novosadsku nadstrešnicu", izjavio je premijer Plenković u Gospiću. "Oni koriste svaki problem da ga se napuše i da ga iskoriste u svojim političkim ciljevima".

Krvava kap strpljenja

Novosadska nadstrešnica ubila je 16 ljudi i to je bio povod za višemjesečne masovne demonstracije koje su okupile na desetke tisuća ljudi i na koje su se nakalemile i mnoge opozicijske političke opcije. Nadstrešnica je bila kap koja je prelila čašu ionako tankog strpljenja srbijanskog društva i predstavljala je simbol korupcije Vučićeva režima.

Zbog nadstrešnice podnijeli su ostavku tadašnji predsjednik Vlade, ministri u Vladi i direktori javnih poduzeća. Gnjev javnosti pokazao se opravdanim.

Međutim, Vučić je nadstrešnicu iskoristio kao povod za optuživanje, diskreditiranje, pa i demoniziranje oporbenjaka i političkih protivnika, studenata, prosvjednika, kritičara, novinara...

Otrovna kap strpljenja

S druge strane, Gospić prijeti zdravlju ljudi, prijeti vodi, zraku i tlu, prijeti širenjem bolesti, čak i nepovratnim zagađenjem Like, ali i drugih krajeva Hrvatske. Gospić je otkrio korupciju i kriminal u vlasti, zbog njega uhićen je glavni državni inspektor, demonstrirao je nezainteresiranost vlasti za vapaje stanovnika Gospića, ogolio je slabosti sustava i pokazao da se Hrvatska pod aktualnom vlasti pretvara u otrovni deponij Europske unije.

Gospić je stoga postao metafora korupcije, kriminala i nesposobnosti i nemara vlasti, a tek nakon toga simbol okupljanja i mobilizacije ne samo oporbe, nego i građana, sindikata, udruga, organizacija i javnosti.

Gospić, dakle, ima dva značenja i Plenković je odabrao ono krivo, vučićevsko.

Vlast stvara probleme

Premijer ne prihvaća činjenicu da je Gospić dovoljno veliki povod za prosvjed protiv vlasti, da je ekocid ogromna kap koja je prelila ionako prepunu čašu afera vladajućih i strpljenja hrvatske javnosti. On misli da oporba koristi "svaki problem da ga napuše" i "iskoriste u svojim političkim ciljevima".

Kao da ne razumije da upravo njegova vlast generira te probleme zbog kojih bi masovni prosvjedi u Hrvatskoj mogli biti i češći, ali i da je Gospić širi, veći, pogubniji problem za građane i za cijelu Hrvatsku od mnogih drugih afera i kriza. I ne samo Gospić: otkrivaju se ilegalna odlagališta opasnog otpada na svakom uglu Hrvatske.

Najopasnije ekobombe

Čak i zagrebački HDZ otkriva "dvije najopasnije ekobombe" u Zagrebu: one o kojima je godinama šutio, koje HDZ-ova država postojano nije rješavala, ali koje im danas služe za izazivanje histerije i panike, za skretanje pažnje s Gospića i za optuživanje zagrebačke vlasti i gradonačelnika Tomislava Tomaševića.

"U taj vlak se ukrcavaju svi", kazao je Plenković. "Taj prosvjed više onda nema dimenziju, to je svima jasno".

Ipak, ako se prosvjed povećava, onda ima širu dimenziju. Baš kao što ekocid u Gospiću nije problem samo bračnog para Šincek, već je dobio mnogo širu dimenziju u uhićenju Andrije Mikulića i korupciji institucija, u jačanju organiziranog kriminala, u nebrizi vlasti i potpunom ignoriranju vapaja građana i omalovažavanju njihovih zahtjeva.

A ta dimenzija obuhvaća i na desetke gospića koji izbijaju na površinu gotovo svakog tjedna.

Šira dimenzija

Naravno da prosvjed za Gospić ima širu dimenziju: zato što se ne tiče samo nekoliko tona smeća iskrcanog u središte grada.

Novosadska nadstrešnica ubila je ljude i iznudila ostavke, pa kao takva predstavlja metaforu opravdanog bunta javnosti i prosvjeda oporbe. 

Gospić prijeti životima hrvatskih građana, zbog njega je državni inspektor završio u zatvoru, zbog njega se otkrivaju mafijaške veze u Hrvatskoj, zbog njega se Plenkovićeva vlast grčevito opravdava, brani i skreće pažnju, te kao takav predstavlja metaforu opravdanog bunta javnosti i prosvjeda oporbe.

Opravdaniju od svih onih desničarskih prosvjeda i pučističkih, nasilničkih pokušaja rušenja SDP-ovih vlada koje je HDZ u prethodnim godinama organizirao, inspirirao i podržavao. Kao i sam Andrej Plenković u obilasku šatoraša u Savskoj.

Zašto im tada nije rekao da prosvjedi nemaju smisla?

Kao što sada govori da prosvjedi ne rješavaju ništa.

Prosvjedi pomažu

Osim, naravno, što je prosvjed Gospićana natjerao Plenkovića i njegovu vladu da obrati pažnju na njihova davna upozorenja o ekocidu, da se ubrzaju procesi ili kako jučer reče Plenković, ostvari "nova brzina i nova dinamika", da se odabere (kontroverzna) tvrtka koja bi trebala početi sa sanacijom, ali i da se osjeti pritisak i čuje glas građana.

Jer, kao što je izjavila jedna članica inicijative iz Gospića, kad god su pripremali neku akciju, javili su im se iz Vlade s prijedlogom za sastanak i ponudama za dogovor, od kojih na koncu nije bilo ništa.

Prosvjed je potpalio vatru pod petama vladajućih.

A činjenica da se u prosvjed uključuju svi, osim HDZ-a i njegovih desničarskih trabanata, znači da se taj problem tiče doslovno svakoga, čak i onih koji sabotiraju prosvjed, ali i da on ima političku dimenziju koju i sam HDZ priznaje, šaljući šalabahtere svojim "ćacijima" kako da diskreditiraju i etiketiraju prosvjednike.

Time HDZ daje prosvjedu onu "vučićevsku" dimenziju.

Protiv HDZ-a

I da, ovo je antihadezeovski prosvjed, kako je to priznala i Dalija Orešković, zato što je HDZ-ova vlada do grla umočena u taj problem, a onda i zbog banalne činjenice da se HDZ želi miješati u sve aspekte života, uhvatiti sve konce države, utjecati na sve dijelove društva, pa se stoga svaki problem i veže uz njega.

Od političke korupcije, preko kriminala u sportu do kontaminacije Hrvatske.

HDZ želi dominirati Hrvatskom, pa je onda svaki otpor hrvatskih građana ujedno i otpor HDZ-u.

Gospić je postao simbol nezadovoljstva i bunta protiv vlasti. Nažalost, ne prvi, sigurno ne i jedini, ali onaj koji može okupiti sve dijelove društva.

Baš poput novosadske nadstrešnice.