Nakon Plenkovićeve usporedbe s Afrikom, internet se - “u roku keks” - užario. Na bezbroj Facebook profila “Afrika” je postala ključna riječ. Humoristički talent ovog naroda, vrlo često neopravdano podcjenjivan, odmah je eksplodirao u svim formama...
Prvi glas naroda odmah je smislio novu himnu - Ne može nam nitko ništa, jači smo od Afrike, mogu samo da nas mrze oni što nas ne vole... Videosekcija proizvela je uradak u kojem se prikazuju “prve reakcije iz Afrike nakon što je Plenković naveo kako oni vape za našim standardom” - jedan Afrikanac, koji u glavi ima manje zubi nego očiju, umire od smijeha na Plenkovićevu dosjetku, držeći se za trbuh. Anonimni majstor, nešto skloniji egzaktnim brojkama, posložio je rang listu zemalja prema bruto domaćem proizvodu, prema statistici Međunarodnog monetarnog fonda. Stvar stoji žalosno za nas: Nigerija je 31., Alžir je 54., Maroko 59., Angola 60., Kenija 67., Etiopija 68., a Hrvatska - 78 na listi!
Afrika je moj beat
Stihovi Dine Dvornika “Afrika to je moj beat” dobili su novi impetus, evergrin prerano umrloga genija opet je postao hit dana, a članak na portalu 24sata dosegnuo gotovo 1000 komentara, u kojima su čitatelji izrazili šok, nevjericu i zgražanje...
Dok je Andrej Plenković izgovarao najpogrešniju rečenicu karijere, na njegovu je licu zatitrao samozadovoljan osmijeh. Do tada je izgledao kao robot. Čini se da je usporedbu s Afrikom smatrao osobito dovitljivom i snažnom. Već sat vremena kasnije njegov je kabinet postao svjestan da je premijer propucao vlastito koljeno i da moraju sanirati štetu - javnosti su se obratili demantijem u kojem tvrde da su Plenkovića pogrešno shvatili i da su mu riječi izvukli iz konteksta.
Demografski boom
Što je točno premijer rekao? Govoreći o negativnom demografskom trendu u Hrvatskoj - to je danas tema broj jedan - dotaknuo se famoznog Crnoga kontinenta:
- Taj trend je svojstven mnogim zemljama u Europi upravo naše veličine, to je jedno od temeljnih pitanja, i jučer smo dijelom o tome govorili, imate ogromne plus demografske trendove u zemljama Afrike i srednjeg istoka, gdje je sasvim drugačija situacija, tamo je takvo siromaštvo da bi svi vapili da imaju standard kakav je u Hrvatskoj - izjavio je Plenković.
Premijer je ovdje nedorečen. On je vjerojatno htio reći kako mnoge afričke zemlje, unatoč činjenici da su siromašnije od Hrvatske - pa i dramatično siromašnije - imaju veliki prirodni prirast, dok se male europske zemlje pokušavaju hrvati s pogubnom depopulacijom. Njegova bi teza, vjerojatno, trebala biti da nije siromaštvo uzrok depopulacije, jer bi mnoge afričke zemlje sa zavišću gledale na naš standard, ali ih bijeda ne sprečava da imaju puno djece. To je, u znanstvenom smislu, istina: najveći prirodni prirast u Jugoslaviji imala je najsiromašnija pokrajina, Kosovo, a odmah iza Kosovara bili su Hrvati iz Srednje Bosne - koji su činili prirodno demografsko vrelo iz kojeg je hrvatski narod nadoknađivao gubitke.
Razvijenija područja, poput Slovenije, Hrvatske i Vojvodine, već početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća imala su probleme s prirodnim prirastom. Riječ je o tome da su ti prostori ušli u tzv. demografsku tranziciju - tradicionalna, velika obitelj s puno djece, industrijalizacijom i urbanizacijom transformirala se u malu, često tzv. atomsku obitelj - majka, otac i jedno dijete - što je dovelo do opadanja populacije. Već početkom ‘90-ih dr. Ivo Nejašmić piše knjigu “Depopulacija u Hrvatskoj”, pri čemu upozorava na izumiranje Gorskoga kotara i Like, ali napominje kako su u cijeloj zemlji populacijski trendovi negativni, pa će doći do sloma ako se nešto ne poduzme.
Hrvatska politička tzv. elita - rijetko viđena gomila sebičnjaka, koji vode računa jedino o svom interesu a govore jedino o “nacionalnom” - nije, naravno, ništa poduzela. Hrvatska sad ima šest demografskih “strategija” i migrantski val kakav se rijetko viđa i u širim razmjerima. Šeks govori o “egzodusu biblijskih razmjera”; Kolinda govori o “izumiranju nacije”, kardinal ističe domoljublje kao motiv ostanka - kao da svi skupa nemaju nikakve veze s tim. No vratimo se na temu - Andrej Plenković htio je reći jedno, ali je ispalo nešto sasvim drugo. Očito je da on jest usporedio hrvatski i afrički standard, makar to nije bila njegova primarna intencija. No čak i da je bila - premijer nije bio u pravu, jednostavno zato što su mnoge afričke zemlje, i u demografskom i u ekonomskom pogledu, jače od Hrvatske. A u jednoj stvari on je u biti posve u krivu: umjesto da pokušava uvidjeti što to s Hrvatskom ide naopako pa da to pokušava popraviti, premijer neprestano traži izgovore. Jednom mu je to rat, koji je završio prije četvrt stoljeća - što je teško samozavaravanje budući da su i Japan i Njemačka, koja je 1945. bila razorena, četvrt stoljeća nakon rata bile gospodarske sile u nezadrživom usponu - drugi put su mu to “otvorene granice”. No te su granice otvorene u oba smjera, pa ljudi mogu i odlaziti i dolaziti - ali oni samo odlaze.
Čini se da je u raspravi o demografiji i populacijskoj politici Hrvatska ipak učinila važan korak naprijed. U kolektivnoj je svijesti sazrelo uvjerenje da građani ne bježe iz Hrvatske zbog siromaštva nego zbog nepravde, zbog dramatičnog sloma moralnih vrijednosti. U zadnje se vrijeme govorka kako bi Martina Dalić trebala postati guvernerka Narodne banke Hrvatske - ako je istina, to bi pokazivalo zapanjujuće sljepilo vladajućih, nakon afere Borg, koja je naciji poslala poruku da se ovdje najbolje isplati raditi po formuli “zdrpi pare i briši”. Predsjedničine zabave nekad nalikuju na okupljanja ljudi s popisa za pomilovanje; politika posvuda gura nesposobne likove na visoke plaće. Niti jedan političar ni svećenik još nije pobjegao u Irsku, Njemačku, niti bi ga tko tamo primio. Crkva se pita zašto ljudi bježe, a godinama su šutjeli pred masovnom, sistemskom, ozakonjenom krađom, koja je uvijek pravdana, i još se pravda, nacionalnim interesima...