U hrvatskom pravosuđu odavno je potrošen kredit povjerenja. Odluke pojedinih sudaca postale su simbol svake nepravde: presude kojima relativiziraju korupciju, nasilje ili očite društvene devijacije redovito izazivaju sablazan. Javnost se s pravom pita žive li ti suci u paralelnom svemiru u kojemu žrtve vrijede manje od počinitelja: uličnih nasilnika, ljubitelja ustaštva, dilera, obiteljskih nasilnika ili korumpiranih birokrata i političara. Kad se takve odluke slažu godinama, više nije riječ o incidentu, nego o jasnom obrascu. Već neko vrijeme policija, s najviših razina, ponekad suptilno, a ponekad sasvim otvoreno, upozorava na neshvatljivu popustljivost sudaca koji oslobađaju ili su apsurdno blagi prema okorjelim kršiteljima zakona, obiteljskim nasilnicima, ukratko protuhama svake vrste.