Bravo Mare, živila ti nama 100 godina. Zovnica kako smo je zvali u narodu, je u biti služila ljudima kada bi išli u polje, u njoj bi nosili zob za konje, pa je to u biti zobnica. Ali u izgovoru sto ja znam po dalmatinskoj zagori se najčešće izgovaralo zovnica, vjerojatno jer je bilo lakše za izgovoriti. Mislim da je pravilno i jedno i drugo. Jedno vrijeme sam kao osnovac nosio u zovnici knjige u školu, u zovnici koju mi je moja pokojna baka tkala! I danas doma posjedujem nekoliko komada, nose se u posebnim prilikama, na svadbama kao stari svat u njoj se nosi rakija (loza) ili na kakvim kulturnim okupljanjima!

Nije zovnica, nego zobnica, jer se u pocetku ovo tkalo i naticalo konjima na glavu da iz zobnice zoblju zob, zito, kukuruz da se ne prosipa...