Ljudi u kvartu moraju imati zelene javne površine, parkove, prostor za rekreaciju, za šetanje pasa, za dječju igru, i mi ćemo se boriti da se to konačno promijeni, kako u Donjoj Dubravi, tako i drugdje! - govorio je tako zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević u prosincu 2020., kad je sklopu predizborne kampanje posjetio jedinu preostalu zelenu površinu u Mjesnom odboru 30. svibanj 1990. u zagrebačkoj Donjoj Dubravi u kojoj živi više od 7000 ljudi.
Inicijativa ''Ne damo mjesnu'' nastala je 2019. godine kada su se mještani Donje Dubrave udružili ne bili spasili jedinu preostalu zelenu oazu u njihovom naselju - park s dječjim igralištem i igralištem za nogomet i košarku. Grad Zagreb, još u vrijeme Bandićeve vladavine, nije iskoristio pravo prvokupa za smiješno malenu cijenu pa ga je kupio današnji investitor koji na području parka, između gusto naseljenih kuća i uskih ulica, ondje namjerava izgraditi stambenu zgradu. Inicijativa je tada tražila od Grada da otkupi parcelu kako bi sačuvali park, a u tome ih je podržao i sam Tomašević.
- Podržavamo inicijativu "Ne damo mjesnu". Ne samo da ova zelena oaza u ovoj betonskoj pustinji ostane ovakva kakva je, već da se uredi da ostane utočište za rekreaciju odraslih, dječju igru, za oazu od buke i vreve ovog urbanog života nego isto tako da grad iskoristi sve što može da otkupljuje parcele kad god može da se proširi broj zelenih površina u kvartu - govorio je Tomašević.
POGLEDAJTE VIDEO:
No, predizborna obećanja zelene Tomaševićeve politike iz 2020. godine nisu se obistinila ni kada je postao gradonačelnik. Investitor je, nakon tri godine čekanja da Grad otkupi parcelu, izgubio strpljenje. Dječje igralište u parku više ne postoji, na vrata ograde postavljen je lokot, a idući tjedan dolaze rušiti drveća koja su mještani sami svojim rukama ondje posadili.
Umjesto dječjeg smijeha i igre, u parku smo danas zatekli samo tužna i zabrinuta lica.
- Već su nam maknuli sve ljuljačke i tobogane, a sada će srušiti drveća i zagraditi sve. Ja i moji prijatelji smo jako tužni zbog toga jer svaki dan ovdje igramo nogomet, družimo se... Gdje ćemo se igrati ako parka više ne bude? - pita se osmogodišnji dječak Karlo dok tužno gleda ostatke dječjeg igrališta na kojem je još do prije mjesec dana veselo šutirao svoju loptu. Nekolicina njegovih prijatelja skupila se u parku kako bi, barem preko medija, po posljednji put uputila apel gradonačelniku u čija su obećanja, i oni i njihovi roditelji te djedovi i bake zaista - vjerovali.
- Želimo zamoliti gradonačelnika da nam pomogne da ne ostanemo bez našeg parka, još uvijek vjerujemo da ti ljudi neće doći idući tjedan i srušiti nam sve. Stvarno ne bi bilo fer jer se i dalje želimo igrati ovdje. Nemojte nam to uzeti - rekla nam je grupica dječaka, Karlovih prijatelja.
Iako mališani i dalje vjeruju da će spasiti svoj park, mještani Donje Dubrave, nakon nekoliko godina mukotrpne borbe, polako gube svaku nadu....
- To je naša zelena oaza za bijeg od vrućine asfalta. Prije svega, to je dom velikog broja naše djece, sigurno mjesto na koje roditelji šalju djecu igrati se. Sva ta djeca podržavaju ovu borbu, stalno me u nevjerici propitkuju 'Toni, hoće li nam stvarno uzeti park'? - kazao nam je Antun Bošnjaković, humanitarac i paraolimpijac koji je, bez stranke, bio primoran izaći na lokalne izbore jer se odlučio boriti za djecu i park u kojem je i sam odrastao.
O Antunu i njegovoj upornosti pisali smo prije godinu dana kada se kandidirao za vijećnika.
- Već 16 mjeseci traje borba u kojoj smo svim legalnim i dostupnim demokratskim sredstvima pokušali spasiti posljednje javno zelenilo, šumarak, drvored, dva dječja parka i igralište u izbornoj jedinici veličine grada Pazina. Nisam mogao prekriženih ruku gledati kako moje dijete i njegovi prijatelji gube posljednje što imamo, ono što sam ja kao klinac uživao. Nisam mogao šutke dozvoliti da moram svoje dijete staviti u auto da bih ga odveo u park ili zelenilo - rekao nam je tada.
Mislio je da će barem putem Gradske četvrti Donja Dubrava uspjeti doći do svog cilja, no sve se više čini da se prevario.
- Kada sam postao vijećnik, mislio sam da ćemo imati demokratske ovlasti za tražiti Grad otkup ili zamjene parcela, uz obeštećenje novih vlasnika zbog čekanja, no to se nije dogodilo. Vijeće ove Gradske četvrti je Gradu slalo četiri ili pet puta zaključke za otkup ili zamjenu koji su bili jednoglasno izglasani od svih 15 vijećnika. Grad nam uopće na to nije odgovorio. Ovdje smo u parku imali tri prosvjeda, peticije tisuću potpisa... Sve smo probali, ali ništa nije urodilo plodom - rekao nam je Antun pa pojasnio.
- Grad Zagreb je njima ponudio 135 eura po kvadratu za otkup, a ovdje kvadrat vrijedi 350 eura. To je potpuno nerealno ponuditi. Najtužnije je što se ovdje radi o svoti od 140.000 eura razlike koju Grad ne želi nadoplatiti. Ja sam s vlasnicima parcele u kontaktu stalno i oni više nemaju strpljenja jer čekaju već godinu i pol da nova vlast nešto napravi, a nema odgovora. Ja ih u potpunosti razumijem i ne mogu im ništa zamjeriti. No, Grad ima jako puno zemlje koju mogu zamijeniti za ovu parcelu, ali ni to ne žele - kazao je.
Antun je cijeli svoj život proveo u tom parku i kako kaže, nema na koje drvo se nije popeo, tu su se kao djeca igrali skrivača, u tom parku su pali i prvi poljupci... Kad je dobio dijete, s njim šeta po parku skoro svakog dana. Jednostavno, kaže nam, previše ga uspomena i lijepih trenutaka veže za taj park i zbog toga i dalje ne želi odustati, no nade je sve manje...
- Dokle god je ovo drveće tu, ne gubim nadu, ali sam se pomirio s tim da imamo još par dana i da će nakon toga, ukoliko se nešto ne poduzme, ovdje biti ili stambena zgrada ili autosalon i da će nam dio života biti oduzet - kazao je.