Kći me ove zime naučila klizati, a potom i rolati. Odjednom mi je sinulo da bi na koturaljkama puno brže radio, kaže zagrebački poštar Dragan Lovrenović (38). Već dva mjeseca mirovine, račune i pisma raznosi vozeći se na rolama. Oduševljava sve kojima donese pošiljke, a pogotovo djecu. Stariji su, kako kaže, u početku bili zbunjeni, ali sada su se i oni navikli na njegov stil.
- To što dolazi na koturaljkama je simpatično, ali on bi bio najbolji poštar i da mi mirovinu donosi šepajući - rekao je Andrija Dlačić, koji živi u jednoj od desetak ulica u Dubravi u kojima Dragan radi. Poštar Dragan kaže kako na rolama posao obavi dvostruko brže nego pješice. U posljednja dva mjeseca se nije vagao pa ne zna je li izgubio na kilaži, ali je svakako ojačao.
- Osjetim da sam postao snažniji otkad rolam, a i svakim danom sam sve brži - ponosan je Dragan, koji u Hrvatskoj pošti radi već 16 godina. Prije je živio i radio u Virovitici, a u Zagrebu je već 13 godina. I sam se pita kako se nitko prije nije dosjetio na takav način skratiti radno vrijeme.
- Kolege s posla me podržavaju, ali oni se ne žele rolati - govori poštar, kojemu je kći Stela (8) puno pomogla naučivši ga ovoj ugodnoj i korisnoj rekreaciji. Dragan kaže kako bi za Hrvatsku poštu bilo dobro da što više djelatnika poduči rolanju jer bi tako bili efikasniji. Dok je marljivi Dragan svojim uobičajenim ritmom jurio i dostavljao poštu na rolama, naša ekipa se automobilom vozila pokraj njega. Na blagoj nizbrdici jurio je 20 kilometara na sat. Na ravnoj cesti vozi tek tri-četiri kilometra na sat sporije. Role su mu idealne ljeti, a za kišnog vremena ih ipak spremi u ormarić.