Ono što smo stvarali generacijama nestalo je u par sekundi u potresu. Kad sam vidio što je ostalo, a ostalo nije ništa osim ruševina kuće i 12 porušenih objekata uključujući staje i uništenu mehanizaciju…. Nismo mogli slušati i gledati tužni muk krava kojima je iz otežanog vimena doslovce teklo mlijeko. Bez krova, muzilica, struje, vode…jer je sve nepovratno otišlo, stoga je lunjala dvorištem i okućnicom. Bolje da su i mene cigle zatrpale, kaže nam potresnim glasom 70-godišnji Milan Vranjanin, iz sela Lušćana na glinskom području.
Prodali sedam krava po 400 eura
Nakon par dana koje su krave provele na otvorenom i posjete veterinara koji je Milanu i njegovom sinu Stevi (45) rekao da će se kravama upaliti vime, jer ne mogu dugo ovako a i budu se razboljele, bez krova a liječenje je skupo, Milan je presjekao i nazvao poznatog prekupca stoke s garešničkog područja.
Ubrzo je stigao kamion a otac i sin su sa suzama u očima, kako nam je rekao Milan, gledali kud odlazi i nestaje njihovo blago.
Prodali su sedam krava po 400 eura.
Rekao nam je 'uzmi ili ostavi'
- Tražili smo barem 600 eura po grlu, ali on je rekao evo 400 i ništa više. Uzmi ili ostavi. Bili smo prisiljeni na to – tužno će Stevo, o obiteljskoj tragediji i o onima koji se bogate na tuđoj nesreći.
Ostale tri su prodali drugome i tako izgubili najmanje 4000 eura. Živjeli su od poljoprivrede. Prodavali Vindiji oko 100 litara mlijeka u prosjeku dnevno. Po koju junicu kad im je došlo vrijeme, i živjeli su mirnim životom uz puno rada i odricanja, jer je to bio njihov izbor.
- Svaka krava vrijedi najmanje 1 500 eura, jer su bile visoko stelne, ali što smo mogli. Ništa osim pognuti glavu i pristati na ono što nam je ponuđeno - kaže Stevo.
On je nakon potresa čuo muk stoge u stali i otrčao kako bi ih izveo na sigurno. Jedva ih je odvezao kako bi životinje istrčale iz staje. Otac je iz kuće spašavao 90-godišnju majku i 65-godišnju suprugu.
Imali su 12 krava, 12 svinja…ali ostalo je samo par ovaca. Milan nam se potužio da ne zna kako dalje, jer ima 900 kuna mirovine, a to je nedovoljno za bilo što a kamoli za život.
Na kraju radnog vijeka je došao u situaciju da će morati tražiti socijalnu pomoć, a uvijek su živjeli od svog rada. Peteročlana obitelj je smještena u dva kontejnera.
Dok smo hodali po do neki dan bogatom imanju pogled nam se zaustavio na bijeloj katnici koja je sva išarana pukotinama i samo malo jači potres će ju dokrajčiti.
- Ionako je određena za rušenje priča tužnim glasom Stevo dok nas je pratio prema automobilu, jer nam je savjetovao da se ne parkiramo u dvorištu jer bi nam uslijed podrhtavanja tla kuća mogla poklopiti automobil.
„Češljajući“ Baniju ili kako je neki zovu Banovina čuli smo dosta tužnih priča. Uostalom to je uobičajeno da nakon poplave kad se voda povuče ostaje mulj. Slično je i nakon potresa, jer tad od nekud izmigolje stvorenja koja u tuđoj nesreći traže svoj profit.
Uostalom po toj „recepturi“ je i većina kuća nakon Oluje i obnovljena na ratom poharanom području. Među onima koji su u nesreći imali malo više sreće, jer im se krovište staja nije srušilo je i Nebojša Priljeva iz Donjeg Selišta.
On nam je potvrdio da su brojni nakupci nakon potresa obilazili naselja i došli do njega. On im je pred nosom zalupio vratima i pokazao put.
- Razni „komercijalisti“ s bjelovarskim, zagrebačkim, gospićkim registracijama su obilazili stradale i nudili siću za stoku. Sve sam ih otjerao. Ubrzo je PIK Vrbovec krenuo u otkup po korektnim cijenama – pojašnjava nam Nebojša.
S njegovim mišljenjem se slaže još nekoliko farmera koje smo obišli.