Otvaranjem stečaja nad požeškom tekstilnom tvornicom Orljava ispisuje se još jedno poglavlje u omiljenoj knjizi državnih intervencionista “Državno, a efikasno”. Kraj je to sage koja je počela sklapanjem predstečajne nagodbe 2013. godine, iz koje je ova tvrtka u državnom vlasništvu izašla četiri godine kasnije. Činjenica da je država u tom procesu otpisala 10 milijuna kuna potraživanja, a kasnije posredstvom HBOR-a i HPB-a te direktnim pozajmicama ukupno u kompaniju pretočila 27 milijuna kuna, nije pomogla da se Orljavu spasi od sudbine koja je zadesila većinu tekstilne industrije u Hrvatskoj. U zadnjih pet godina kompanija je akumulirala skoro 9,5 milijuna kuna gubitaka. Pozitivan poslovni rezultat imala je 2018. godine, kad je prodala državi nekretnine za 13,34 milijuna kuna i tako izmjestila tvornicu iz kaznionice, a te je godine i država otpisala dug, te 2020. godine, kad je primala i COVID potpore za očuvanje radnih mjesta i skraćivanje radnog vremena u ukupnom iznosu od oko 5,36 milijuna kuna. Unatoč tome da je svakome tko ima dva funkcionalna neurona jasno da je riječ o još jednoj spalionici novca poreznih obveznika, neki se pitaju je li država dovoljno napravila za Orljavin opstanak. No gorka je istina da je država zapravo napravila - previše!