Ma stalno su tu. Evo, nedavno tamo prekoputa, tamo gdje mi je stara kuća, vidim njih trojicu ili četvoricu. Svi drže ruke u zraku. Ovako, pokazuje nam Zvonko karakterističnu gestu šaka sklopljenih u molitvi.
U restoranu Košare je oko 10 sati, ali ako pitate ekipu za šankom, mogla su biti i 22 sata. Tu, na cesti, nekoliko kilometara od Josipdola u općini Tounj, vrijeme sporije prolazi. Unatoč pandemiji korone, rijetki turisti žvaču šopsku salatu i čekaju da se zgotovi janje ili odojak koje se monotono vrti na ražnju u dvorištu. Domaći svijet srče kavu i pretresa nepostojeće dnevne događaje.
A mi? Mi se, evo, raspitujemo o migrantima koji već ovim krajem prolaze nekoliko puta na svojem putu do zapadne Europe. Gazda restorana Zvonko sjedi na barskoj stolici.
- Kad ih sretnem, sklope ruke kao u molitvi. Govore da ih pustim, da ne zovem policiju. Niti oni meni smetaju niti ja njima - sliježe ramenima Zvonko.
- Ljudi kao i mi. Ali znate što je problem? Provale. Migranti provale eventualno u prvu ili zadnju kuću. Da se ugriju, da prespavaju. A sad se hrpa krađa pokušava podvaliti njima. Što će migrantima bušilice i dijelovi traktora? Krade se ovdje na sve strane i onda to svaljuju njima na leđa, kaže nam Ivica Sopek, bivši HDZ-ovac, a sad neovisni načelnik općine Tounj.
Tu ispred Košara, na cesti koja vijuga prema Skradniku, uz željeznicu i tok Mrežnice, cirkuliraju deseci, stotine, možda i tisuće migranata. Dvojac sa šanka nam je prepričao samo dio ponavljajućih svjedočenja o bliskoistočnim putnicima koji tumaraju ovim krajevima na putu prema Sloveniji, a dalje tko zna. Nekoliko stotina metara niže od restorana probijena je migrantska ruta.
Uska, strma, krivudava i blatna staza koju presijeca asfalt. Dolazi iz Bosne, završava u Sloveniji, uz povremene prekide i stranputice. Nije je uopće teško naći. Zagazili smo tim putem, prateći karakteristične putokaze kad su migranti u pitanju. Odbačeni omoti hrane, čarape, ogrtači, deke, plastični pribor za jelo, kutije cigareta s naznačenom cijenom u konvertibilnim markama...
POGLEDAJTE VIDEO Sve više migranata stiže u Italiju
Tijekom dana oni navodno borave u šumi. Odmaraju se, “udaraju” kilometre, pripremaju se za noćni, riskantni marš prema sljedećoj granici. Neki uspiju. Neke uhvate. Neki se dobrovoljno predaju. Jedna od gošća restorana nam je prepričala kako znaju vidjeti ove posljednje. Poraženo se doklatare do trgovine ili restorana, ponekad i nečije kuće. Sjednu na rub ceste i zamole nekoga da pozove policiju. Ne mogu više.
Josip Bužičević iz susjednog Skradnika ranije nam je ispričao kako ih je vidio četrdesetak. Stajali su i čekali policiju. Kako kaže, među njima je uvijek i vodič koji potegne iz Velike Kladuše, dovede ih u Hrvatsku, a zatim nazove policiju da ga deportiraju jer mu se ne da vraćati pješice. I tako opet sutra. I prekosutra.
- Oni su najsretniji kad prođu prema Sloveniji. A i mi, naši iz policije su, vjerujte mi, sretni kad ih ne vide. Da se ne moraju natezati s njima. Prošlog ljeta je došao jedan ovdje i kad ga je pokupila patrola iz Ogulina, kažu da su ga prije petnaest dana vratili u Veliku Kladušu. A on opet tu - prepričava nam ekipa iz restorana.
Nikola Rebrović živi nešto niže, kraj pruge. U radničkom kombinezonu, s brkovima i debelim naočalama, zajapureno govori o migrantima. Prstima pokazuje prema pruzi, prema šumi, prema brijegu i prema dolini.
- Odasvud prolaze i dolaze. Eno od tamo, i od tamo, hodaju uz prugu, pa onda i uz Mrežnicu, tamo prema Kukači. Stalno prolaze, svaki dan - brzo govori.
No oni koji se ne žele mučiti kroz šumu plaćaju krijumčarima da ih prevezu do Slovenije. Obično tad krijumčari dočekaju migrante blizu granice s Bosnom i Hercegovinom i prebace ih do Slovenije, odnosno u pogranično područje. No krijumčari željni zarade “padnu” u ruke policiji. Prije nekoliko dana, zbog krijumčarenja 164 migranta, Uskok je, pred zagrebačkim Županijskim sudom, podigao optužnicu protiv zločinačke skupine od sedam državljana Sjeverne Makedonije i dvojice hrvatskih državljana.
Osumnjičeni su od travnja do listopada 2019. godine prebacivali migrante preko bosansko-hrvatske i hrvatsko-slovenske granice za 600 eura po osobi. Migrante su preuzimali na području Petrove Gore te ih prevozili do neposredne blizine hrvatsko-slovenske granice u Žumberku. Za to vrijeme su prva trojica optuženih vozili ispred i iza njih kako bi uočavali i izbjegavali policijske ophodnje.
Prebacili su 164 migranta u Sloveniju i zaradili 73.854 eura. Iz Hrvatske policije kažu da je broj nezakonitih pokušaja prelaska granica porastao u prvih šest mjeseci u odnosu na prošlu godinu.
- Obavještavamo da smo u prvih šest mjeseci ove godine evidentirali 8374 slučaja pokušaja nezakonitih prelazaka državne granice, što u odnosu na isto razdoblje prošle godine predstavlja porast od 13,7 posto. U ukupnom broju zatečenih nezakonitih migranata najveći udio imaju državljani Afganistana, Pakistana, Maroka i dr. - odgovorili su nam iz Ministarstva unutarnjih poslova.
Rute kojima se kreću neprestano se mijenjaju kako bi izbjegli hrvatsku policiju i što prije stigli do Slovenije, čiju granicu, osim policije, čuva i vojska. Inače, na nedavnoj konferenciji o nezakonitim migracijama u Beču, Austrija je pohvalila Hrvatsku u zaštiti vanjske granice Europske unije.
O tome govori i krčenje šume iznad Baljevca i vojnog aerodroma Željava kako bi granična policija imala bolju preglednost državne granice te time još bolje štitila i nadzirala, a ujedno i sprečavala nezakoniti ulazak ilegalnih migranata iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku. Također, 12 dodatnih graničnih prijelaza opremljeno je nedavno detektorima koji senzorima prate otkucaje srca kako bi otkrili migrante skrivene u teretnim vozilima.
Riječ je o uređajima koji seizmičkim senzorima očitavaju minimalne vibracije osoba u zatvorenom prostoru, pri čemu se rezultati prikazuju na prijenosnom računalu. No bez obzira na kontrole i čuvanje granice, migranti će svoj put do zapadne Europe pronaći. Također, mnogi među njima sanjaju “balkansku rutu”.
Izbjeglički kampovi u kontinentalnom dijelu Grčke, a posebice na otocima, pretrpani su migrantima, a novi ne prestaju stizati. Zbog premalih kapaciteta za 120.000 tražitelja azila trenutačno u Grčkoj, mnogo ih živi bez krova nad glavom u Ateni i na granici sa Sjevernom Makedonijom. Većina migranata stigla je preko kopnene granice s Turskom, a svima njima je zajednički put u bolji život.