Uoči obilježavanja Dana pobjede, najvažnijeg državnog praznika u Rusiji, ruski predsjednik Vladimir Putin proglasio je dvodnevno primirje, dok su sigurnosne mjere u Moskvi i Sankt Peterburgu podignute na najvišu razinu. Gradovi su okićeni i pripremljeni za proslavu, no istodobno se zatvaraju zračne luke i ograničava pristup internetu, što je izazvalo poteškoće i nezadovoljstvo među građanima.
Ove godine, prvi put od 2007., ne očekuje se prolazak kolona teške vojne opreme i tenkova Crvenim trgom. Kremlj kao razlog navodi 'operativnu situaciju', odnosno stalnu sigurnosnu prijetnju iz Ukrajine. O razlozima ovakvih poteza, ali i širem kontekstu rata u Ukrajini i napetostima na Bliskom istoku, za RTL govorio je vojni analitičar Robert Barić.
- Ako Ukrajinci žele, oni će nešto napraviti da poremete tu paradu. Oni to sada mogu. Ako su mogli prije nekoliko dana onesposobiti nekoliko ruskih lovaca, mogu i to. Putinova bojazan za vlastiti život odavno je poznata, postoji strah da bi mogao završiti kao Gadafi. No ovo otvara puno dublji problem unutar Rusije, jer raste nezadovoljstvo, posebno zbog kontrole interneta koju kritiziraju i javnost i dio političkih i poslovnih krugova. Ekonomska situacija se rapidno pogoršava, bez obzira na tvrdnje da sankcije djeluju sporo. Nezadovoljstvo je sve veće.
Govoreći o situaciji u Ukrajini, Barić naglašava da ruska vojska ne ostvaruje značajnije napretke.
- Bojište u Ukrajini uopće nije na koljenima. Ukrajina je u 2025. stajala bolje nego godinu prije. Postoje naznake da je ruska proljetna ofenziva zaustavljena, a ni ljetnoj se ne predviđa uspjeh. Rat se potpuno promijenio - dominiraju dronovi i tzv. 'data driven warfare', odnosno ratovanje temeljeno na podacima i umjetnoj inteligenciji. Rusi u posljednjim mjesecima ne pokazuju sposobnost nadoknade gubitaka, a sve to vodi prema mogućem zamrznutom sukobu.
Uz Ukrajinu, analitičar upozorava i na moguće zaoštravanje situacije na Bliskom istoku, posebno u području Hormuškog tjesnaca.
- Moguća je eskalacija jer SAD pokušava ponovno preuzeti inicijativu, ali bez jasne strategije. Tvrdnje o kontroli tjesnaca nisu realne bez ozbiljnih vojnih operacija. Iran pokazuje da može destabilizirati regiju, primjerice ometanjem GPS signala i prijetnjama pomorskom prometu. Tko kontrolira Hormuški tjesnac, imat će ključnu prednost u sukobu.
Odluka Kremlja o primirju i pojačanim sigurnosnim mjerama ukazuje na rastuću nesigurnost unutar same Rusije, ali i na kompleksnost globalnih sukoba koji se istovremeno odvijaju. Dok Moskva pokušava demonstrirati snagu povodom Dana pobjede, analitičari upozoravaju da iza kulisa raste pritisak - i vojni i politički.