Tekstilna industrija jedna je od najstarijih i najglobaliziranijih na svijetu. Odjeća koju svaki dan koristimo proputovala je na putu do našeg ormara vjerojatno više nego mnogi od nas. U životu.

Kreće li promjena od nas samih, čekamo li da je netko drugi napravi? Počinje li promjena svakodnevnim odabirima ili čekamo nešto „veliko“? Što kao pojedinac i društvo možemo napraviti u globaliziranom svijetu nedostaje li nam svijesti, možemo li si uopće priuštiti održivu odjeću?

Ivana Biočina, autorica triju knjiga o tekstilnoj industriji i održivoj modi, tekstilna inženjerka, dizajnerica i osnivačica Instituta za održivu modu (IOM) u sjevernoj Hrvatskoj s fokusom na lokalnu, ručno rađenu proizvodnju održive odjeće bez tekstilnog otpada, sigurna je da možemo. Cilj IOM-a ujedno je educirati i širiti ideju održive mode:

„To je jedan od najvećih, i rekla bih poražavajućih, mitova da je održivo skupo. Održiva odjeća nije samo skupa dizajnerska odjeća, održivost je i nošenje bluze koju smo naslijedili od bake, second hand odjevni predmet i najvažnije održavanje onoga što već imamo. Nedostaje li svijesti? Reći ću nedostaje edukacija.“

Nadalje, nešto što često ne želimo priznati brza moda ne može biti održiva. Ako moda stremi prema održivosti, morat će napustiti model masovne i brze proizvodnje:

„Možda je najteže čuti da smo mi sami rješenje i da se moramo mijenjati, ali saznanje nosi i moć sve je u našim rukama. Poimanje odjeće kao lako potrošne, jeftine zabave mora postati dio prošlosti i nekog, nadam se, zastarjelog načina razmišljanja.“

Svijest o održivosti i važnosti svakodnevnih odabira se budi, međutim važno je da održivost ne postane samo trend. To se zapravo dijelom već i događa sve je eko, zeleno, a suština je ostala ista. Uz bujanje pojma održivosti, raste i zelena ekološka manipulacija, odnosno greenwashing.

Održivost mora prožimati svaku odluku, mora biti stanje uma, način bivanja i života, a ne marketinška katego-rija i strategija, ili objava na društvenim mrežama, iza koje se krije prazna slika. Sada je trenutak kad oblikujemo održivost u Hrvatskoj, a jedan od takvih događanja zasigurno je Green Future konferencija koja će se održati u Splitu 9. i 10. lipnja na temu zelene tranzicije i načina kako je provesti i financirati.

Pozitivne primjere nalazimo i među sportskim klubovima, i to u Hrvatskoj. Hajduk je tako prvi krenuo na put održivosti pod geslom „Za bolji svit, Hajduk Split!“. Novi domaći dres u kojem će Bijeli nastupati u idućoj sezoni napravljen od 100% reciklirane plastike, materijala certificiranog od strane “Global Recycled Standard“, a za izradu jednog dresa potrebno je 13 plastičnih boca od 0,5L. Osim što ovim pristupom podiže svijest navijača i simpatizera kluba, Hajduk, prijatelj Green Futurea, neće stati samo na dresu te sprema niz održivih iznenađenja koji će biti dostupni u sklopu same konferencije.

JESTE LI ZNALI?

Danas se najviše proizvodi i koristi poliester, zatim pamuk i viskoza. Čak 65 posto odjeće je bazirano na poliesteru. Godišnje se koristi oko 70 milijuna barela nafte za proizvodnju poliesterskih vlakana za odjeću. Riječ je o petrokemijskom proizvodu koji nije biorazgradiv, a potrebno je više stotina godina da se vlakno razgradi, pri čemu se u okoliš otpuštaju mikrovlakna. Jedan od ciljeva prema održivoj modi je smanjenje korištenja poliestera, budući da čak 72 posto ekološkog otiska odlazi pri fazi uzgoja i izrade sirovina.

Zaključili bismo da svakom kupovinom odlučujemo kako će se odjevni predmeti proizvoditi i kako će izgledati budućnost industrije. Zato birajmo održivo, učimo i surađujm