Mnogi Riječani oduševljeni su humanom gestom koja je široj javnosti postala poznata nakon objave koja je ovih dana osvanula na društvenim mrežama, a riječ je o natpisu koji se nalazi ispred lokala 'My Wok' na glavnoj žili kucavici grada - Korzu.
“Dragi sugrađani, ako ste gladni, a niste u mogućnosti platiti – kod nas uvijek možete dobiti nešto za pojesti. Platit ćete kada budete mogli ili nikada. Nitko ne zaslužuje biti gladan” – glasi jednostavna, ali snažna poruka.
No, iako je natpis osvanuo prije nekoliko mjeseci, ovakva praksa davanje besplatnih obroka potrebitim ljudima u ovom lokalu postoji već četiri godine, otkad ga vodi Riječnin Idir Velić (47), porijeklom iz BiH.
- Rado ću popričati s vama, nemam problem da napišete članak, no bojim se da će sad ljudi misliti da se radi o reklami, a to nebi htio - kaže nam vlasnik s kojim razgovaramo nakon što smo ga uvjerili da nam nikakva reklama nije namjera već želimo istaknuti da solidarnost i ljudskog još uvijek žive među nama.
- Mi obroke ljudima koji ih nisu u mogućnosti platiti ih nudimo već godinama, otkad sam ja vlasnik, ali je sad eto to isplivalo na društvenim mrežama i postalo vijest, iako to nije ništa novo. Naime, ja sam rođeni Riječnin, ali sam rodom iz Bosne i tamo, ako npr. dođete kod nas u Sarajevo, takve natpise vidjet ćete svuda, ništa novo. Srećom, potječem iz radne obitelji, nikad nismo imali puno, ali nam nikad nije ništa ni falilo pa osobno nisam bio u situaciji poput ljudi koji nemaju ni za kruh, no u životu sam se nagledao svega i suosjećam s ljudima. Kada bi svatko pomogao koliko može i u domeni u kojoj može, ovaj svijet bi svakako bio ljepše mjesto - kaže Velić koji se tijekom života naputovao radeći u kampovima i na platformama diljem svijeta, uključujući i Afriku (Kongo, Angola i JAR).
Tamo se, dodaje, nagledao svega.
- Tamo vlada jedna druga dimenzija siromaštva koja dira duboko u srce i um. Kada vidite tako nešto shvatite koliko smo u biti općenito nezahvlani. Zanemarimo sad korupciju i sistem koji vlada kod nas jer kada sagledate sve ostale aspekte, mi ovdje u Hrvatskoj živimo bolje nego 50 posto Amerikanaca i Europljana - smatra čovjek koji je, zajedno sa svojim uljudnim osobljem osvojio srca Riječana i vratio vjeru u čovječanstvo.
Tijekom godina, nastavlja, hrani nekoliko nona i nonića koji redovito, tj. par puta tjedno, dolaze u njegov lokal po besplatan obrok.
- To su uglavnom ljudi starije životne dobi, svi se već dobro poznajemo, a imao sam i jednog dragog nonića koji je dolazio od prvog dana, ali je nažalost preminuo. Nudimo im sve što je na menije, a uglavnom je rijeć o fuziji azijske i mediternske hrane, poput domaće pašte, tj. istarskog woka s tartufima, no oni se najviše odlučuju za klasičan fast food poput burgera i pomfrita. To su skromni ljudi, njima ne treba puno, topla riječ i pun želudac i oni su sretni - kaže Velić koji smatra da je hrana pravo, a ne privilegija.
U četiri godine koliko vodi restoran, samo je jednom, kaže, imao situaciju gdje je jedna osoba pokušala zlouporabiti njegovu ljudskost i dva puta situaciju kada su hranu naknadno mogle platiti mlađe, zdrave, radno sposobne osobe, ali nisu.
- Mi smo Riječni, slovimo za dobre ljude velikog srca, ljudi ovdje uglavnom ne iskorištavaju dobrotu već je cijene, tako da nisam imao neke slučajeve iskorištavanja - kaže ističući da zbog svog humanog čina nije u financijskom gubitku.
- Ima jedna rečenica, a glasi : Tako mi vremena svi smo u gubitku, osim onih koji čine dobra djela, koji vjeruju i koji su strpljivi - zaključuje Idir, koji je svoje životne vrijednosti pretočio u konkretna djela u vremenu kada se mnogi bore s različitim izazovima, od ekonomske neizvjesnosti do osobnih teškoća, a My Wok svojim primjerom pokazuje da solidarnost može biti konkretna i neposredna.