Petak je, 4. kolovoza 1995. godine, dan uoči povijesnog dana. Trudnice s odjela tu su noć premještene u sklonište šibenske bolnice. Sve su dijelile strah i neizvjesnost od sutrašnjeg dana, brigu za obitelj i bebu koja tek mora doći na svijetu. Među njima bila je i Jadranka Ćaleta-Car koja je više od mjesec dana ležala u bolnici zbog visokog tlaka.

I dok je tog subotnjeg jutra započela prijelomna ratna operacija Oluja, Jadranka je morala na carski rez. Operacijske dvorane u podrumu bile su spremne, ali od jutra pune jer su se s kninskog područja stalno dovozili ranjenici kojima su se spašavali životi.

I samo 50 minuta nakon što je točno u podne u Kninu zavijorila hrvatska zastava, u podrumu šibenske bolnice Jadranka je rodila svoje treće dijete, sina Ivana.

- Medicinske sestre odmah nakon poroda rekle su mojoj majci da će me zvati Olujko. Tek kad se probudila iz narkoze mama je saznala da se Knin oslobodio pa i danas govori da ne zna je li bila sretnija što je rodila zdravo dijete ili što se Knin oslobodio - priča Ivan. A sitnog dječaka, rođenog s 2800 grama, znala je cijela bolnica, a neki ga od milja i danas nazivaju „mali Kninko“.

Rođen u zadnjim danima rata, Ivan je ponosan na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti koji se slavi baš na njegov rođendan tako da je u obitelji Ćaleta-Car tog dana uvijek slavlje. Zna, kaže, kako ljudima na cijelom to području nije bilo lako od 91. do 95., posebno onima koji su ostali bez članova obitelji.

- Na svoj sam se 20. rođendan sa starijim sestrama  prvi put popeo na kninsku tvrđavu. To je uvijek veličanstven doživljaj. Oduševio me i Muzej Oluje '95 koji se tamo nalazi. U potkrovlju naše obiteljske kuće imamo pravu malu arhivu s člancima iz novina i knjigama o Domovinskom ratu tako da sam ja odmalena upućen u sve - priča Ivan koji je prije nekoliko dana u Rijeci postao prvostupnik informatike, a uspjeh je ostvario i na raznim natjecanjima. Svoju budućnost vidi u Hrvatskoj, a nakon dolaska iz Rijeke u Šibenik počeo je sezonski raditi u Nacionalnom parku Krka, a pomaže i u nedavno osnovanoj obiteljskoj turističkoj agenciji na koju je, kaže, jako ponosan.

Ipak, informatika je njegova najveća ljubav.

- Nakon turističke škole gdje sam završio smjer hotelijersko-turističkog tehničara, odabrao sam informatiku, što je zapravo velika suprotnost. No smatram da ta struka ima najsvjetliju budućnost u Hrvatskoj i svijetu – smatra Ivan kojem smeta što mnogi mladi ne mogu pronaći posao ili rade za „siću“ od koje ne mogu živjeti.

- Nadam se da će se to promijeniti i da će vladajući naći način kako mlade zadržati u Hrvatskoj. Žalosno što je što mnogi nakon godina provedenih na fakultetu svoj kruh moraju zarađivati izvan države – kaže Ivan kojeg od rujna čekaju još dvije godine fakulteta.

Zahvalan je, kaže, roditeljima koji su mu omogućili školovanje u drugom gradu.