I danas imam posljedice zbog svega. Žgance više ne mogu vidjeti očima bez da mi se okrene želudac, a zbog stresa i svega rodila sam prije termina. Dijete se rodilo s krvarenjem u mozgu prvog i drugog stupnja te smo dvije godine išli na vježbice. Neki dan u vrtiću imali su žgance, želudac mi se okrenuo kad sam doznala što su jeli. Nikad više ne želim roditi u Hrvatskoj, rekla je Diana Kovačević (27) iz Zagreba.
POGLEDAJTE VIDEO:
Ona je u osmome mjesecu trudnoće u KBC-u Sestre Milosrdnice za večeru dobila tanjur žganaca s crvima. Rodila je u kolovozu 2016. godine.
- U bolnici sam ležala od dva do tri tjedna. Naime, na redovitoj kontroli su ustanovili zastoj u rastu ploda pa su me zadržali. Hrana je bila loša i u malim količinama pa se čovjek od toga ne može ni najesti. Ali su zato na vratima istaknuli naljepnicu da se ne smije unositi hrana izvana radi zaštite trudnica.
Obroke su posluživali svi, od čistačica do sestara, i to uglavnom više izliveno po pladnjevima nego što je ostalo u tanjuru - ogorčeno nabraja.
- Te večeri, bilo je to 2. kolovoza 2016., dobili smo za večeru žgance s mlijekom. Pojela sam nekoliko zalogaja i ubrzo vidjela da žlicom u tanjuru brljam po još nečemu, po nekakvim smeđim komadićima. Pogledala sam bolje i zgrozila se. Bili su crvi. I cimerica iz sobe uskliknula je da su i kod nje crvi. Uzela sam svoju temperaturnu listu i stavila je pored tanjura te sve zajedno fotografirala. Zvala sam sestre, ali nitko nije dolazio jer su večerale. Tad sam uzela u žlicu crva s tanjura i otišla do sestrinske sobe. Drsko su me pitale što hoću. Rekla sam im da je u žgancima sve puno crva. Čistačica mi je prišla govoreći da izmišljam, a onda je zastala. Cure, crvi, kapitalci! - uzviknula je. Tad su im svima poispadale žlice na pod - prisjeća se Diana dodajući kako su je brzo potjerali su sobu.
Zvala je svog oca Franju Kovačevića (49) koji živi u blizini te joj je sam odlučio donijeti večeru.
- Zaustavili su me na vratima i rekli da je vrijeme posjeta prošlo. Nisu me pustili unutra, iako sam rekao da sam kćeri donio jelo - prisjeća se Franjo. Diana objašnjava kako joj je iste večeri pozlilo, preznojavala se i povraćala. Od dežurnoga ginekologa koji je došao u vizitu tražila je, kaže, da joj pomogne da se smiri pregledom kako bi se uvjerila da je s bebom sve u redu ili da joj omogući razgovor s psihologom.
- Odbio je to i rekao mi da ako nema temperature, nema ni razloga za brigu - tvrdi Diana.
Kazala je da su je sljedećega dana pozvale glavna primalja te kuharica i pomoćna kuharica.
Zbog stresa rodila ranije
- Ispričale su mi se, no rekla sam im da ću ih tužiti, a onda su pitale zašto bih tužila bolnicu, a ne dobavljača. Istovremeno mi je glavna primalja gurnula papire koje trebam potpisati da izlazim samovoljno iz bolnice. Nisam pristala na to. Čak je došla poslije u sobu pitajući me želim li catering naručivati ili da mi nešto posebno kuhaju. Odbila sam rekavši da ne želim da drugim trudnicama rastu zazubice. Sljedećih dana prema meni su svi bili iznimno arogantni. Zbog stresa sam rodila 20 dana ranije - uvjerava ona dodajući da je i sam porođaj bio traumatičan.
- Držali su me od šest ujutro do 21 sat, i tek kad su bebi pali otkucaji srca, poslali su nas na hitan carski rez. Poslije porođaja, sestre na odjelu babinjača su bile odlične i tu stvarno nemam nikakvih zamjerki - kazala je.
Nakon porođaja, nastavila je, nije se imala vremena baviti ovom problematikom, a i dijete joj je moralo u istu bolnicu dvije godine dolaziti na kontrole pa tvrdi kako se bojala odmazde liječnika i lošeg tretmana prema bebi. Zato je čekala.
Bolnica se ispričala
- Svi su mi govorili da sam luda ako tužim jer bolnica ima jake odvjetnike i nitko mi tu neće pomoći da dokažem što i kako rade. Pa ipak, lani sam odlučila da više neću čekati. Nazvala sam odvjetnika i poslali smo odštetni zahtjev prema bolnici. Tražila sam 20.000 kuna zato što bolnica svoje usluge porođaja i hospitalizacije naplaćuje s mog zdravstvenog i dopunskog osiguranja. Usluga nije bila zadovoljavajuća i želim da plate. To je ionako novac mog djeteta, a ne moj novac. Pravna služba bolnice je zahtjev proslijedila svom osiguravatelju Croatia osiguranju, a oni su mi ponudili iznos od 5050 kuna. Na to nikako ne mogu pristati zbog svega što sam prošla. I danas se ježim žganaca i ne mogu ih smisliti, odmah se sjetim tih crva u tanjuru. No sad idem s tužbom i tražim odštetu i za odbijanje liječničke pomoći i za šikaniranje. Sve radim u dogovoru s odvjetnikom i znam da sam u pravu. Ne znam hoće li sada traženi iznos ostati isti, rekla je.
- Naravno da pazimo, ali teoretski se može dogoditi propust. O ovom smo slučaju razgovarali i odlučili se nagoditi te platiti odštetu. Nadamo se da se to neće ponoviti, jer se jako brinemo o pacijentima i prehrani. Uvijek nam je žao kad dođe do neke nemile situacije, ali ne bježimo od odgovornosti - rekao je za Jutarnji list Mario Zovak, ravnatelj KBC-a Sestara milosrdnica.