- Najviše volim matematiku zbog razrednice, tjelesni i glazbeni. Volim školu i svoje prijatelje - otkrila nam je Mia Zuanović, učenica sedmog razreda osnovne škole u Velikoj Gorici. Mia ima Down sindrom i školuje se po posebnom programu uz pomoć asistentice u nastavi, no traži dodatan materijal jer joj je kako kaže dosadno. U imeniku skuplja samo petice, obožava sport, pjevati i slušati pjesme Matije Cveka.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Na prvom roditeljskom sastanku sam ustala i rekla kako moje dijete ima Down sindrom te da očekujem korektno ponašanje. Zaista, nismo imali probleme, dapače prihvaćena je i s veseljem ide u školu - priča nam Danijela Zuanović koja se oduvijek bori za Miu, ali joj i daje prostora da istraži život. Kako kaže, upisat će strukovnu srednju školu smjer konobara, pa zaposliti na aerodromu Franjo Tuđman.
- Teži novim informacijama, radoznala je. Engleski joj je težak, napisanu riječ pročita kako piše, ali i glagolska vremena su joj apstraktna - priča nam Danijela koja je po struci odgajateljica i od postavljene dijagnoze s Miom radi u kontinuitetu. Zadovoljna je s njenim razvojem, no smatra da su ljudi nedovoljno educirani o sindromu.
- Smatram da je najveći problem pri školovanju djece s poteškoćama upravo neznanje zaposlenika obrazovne ustanove. Preplašeni su i nesigurni rekla je Danijela pa nastavila.
- Pojedinim ljudima u obrazovanju nedostaje edukacije. Kad u njihov razred dođe takvo dijete ne znaju što sad jer im je nepoznato, a očekuju da će morati raditi više posla da bi im pripremili materijale - objasnila je Belošević te dodala.
- Doduše stvari idu na bolje. Informacije su ipak lakše dostupne iz dana u dan, a i mi kao udruga provodimo projekt 'Jačanjem Udruge za sindrom Down Zagreb do osnažene zajednice'. Do sad smo pružili podršku 22 osnovnoj školi u Gradu Zagrebu i Zagrebačkoj županiji u vidu edukacija škola o karakteristikama učenja i ponašanja djece sa sindromom Down - priča Belošević koja napominje da su se prijavile i škole koje nemaju dijete s Down sindromom, ali da se žele pripremiti što ukazuje interes da budu dio promjena.
Djeca rade po posebnom programu, a imaju i pomoć asistenta u nastavi kojima smatra nedostaje edukacije. Kako kaže, popuste empatiji pa se vežu. Neka djeca ostvaruju bolje, a neka lošije rezultate no poteškoće, odnosno sindrom ih ne sprječava da kasnije upišu i srednju školu. Uglavnom upisuju strukovne škole, smjerove poput pomoćnog kuhara ili konobara.
- Žele sudjelovati i biti dio društva, pa je tako bitno kroz cijelo formalno obrazovanje da se djeci s poteškoćama da prostora kako bi se u neku osamostalili. Ponekad znaju problem biti sami roditelji koji bi djecu svim silama u redovnu školu, za što nemaju kapacitet - zaključuje Belošević čiji sin radi kao konobar na aerodromu Franjo Tuđman.
Upis djeteta s poteškoćama u srednju školu i inkluzivnost
- Kad se dijete školuje po redovnom programu ono samim time bez obzira da li se radi o prilagođenom ili individualiziranom programu dijete ima pravo nastaviti svoje školovanje. Naravno neće upisati gimnaziju ako je dijete imalo prilagodbu, već u neku strukovnu školu. Na kraju osnovne škole se preporuča odlazak na profesionalnu orjentaciju i procjenu, pa prema tome stručni tim predloži škole, no to nije obavezno već sama preporuka struke - navodi Radenović koja kao problem navodi GDPR koji onemogući školama da vidi da li se dijete školovalo po prilagodbi ili individualizacijii.
- Djeca koja nemaju kapacitet za upis u gimnaziju, ali imaju ocjene iz osnovne škole jer im je potencijalno netko poklanjao ocjene mogu upisati gimnaziju - objašnjava Ivana Radenović rehabilitatorica u udruzi Down. Nedavno se dogodio upravo takav scenarij.
- Imali smo situaciju upisa dječaka s Down sindromom u Gimnaziju jer mu je prosjek na dokumentima 5.0 pa su ga upisali, iako on nije stekao vještine kroz prilagodbu programa u osnovnoj da završi takav program - zaključuje Radenović koja smatra da bi djeca trebala ići na profesionalnu orjentaciiju u osmom razredu.
- Školovanje djece na spektru autizma ovisi o visini spektra, da li su verbalni i slično. Imamo primjere gimnazijalaca, ali i završenih fakulteta, do neverbalne djece koja se školuju u centrima za autizam - objašnjava Lidija Penko iz Rijeke, majka Nine (35) koja je na spektru autizma i predsjednica Saveza udruga za autizam Hrvatske. Zadovoljni su s opcijama, no smatraju da nedostaje inkluzivnosti u Hrvatskoj.
- I dalje imate vrtiće, škole koji ne žele upisati dijete s autizmom. Takve situacije se mogu spriječiti isključivo edukacijom učitelja, roditelja, ali i učenika - zaključuje Penko.