Ožujak, 2024. godina. Josip Šincek i njegov šogor, Matija Stevanović, razgovaraju o poslu. Ali ne bilo kakvom, nego o zatrpavanju otpada u Gospiću. Cijelo vrijeme, istražitelji ih snimaju i prate. Kako smo već pisali par dana nakon uhićenja bračnog para Šincek, dvojica radnika snimljena su kako pričaju 'Da inspekcija dođe, j*bali bi ježa'. A Šincek je znao da dolazi, barem tako proizlazi iz snimljenih razgovora.

Kako doznaju 24sata, Matija Stevanović 29. ožujka izvještava Šinceka o tome kako idu radovi. 

- Radimo, sve je po planu, poslikat ću... naprijed se ne vidi toliko, ali iza se vidi da je otišlo, dosta se pokupilo... došli smo do manje od pola grade, baš smo na cesti gdje cesta završava... ovaj utovarivač stavi pet kubika i gotovo je... neka se vozi s dva kamiona... Šemso tovari s utovarivačem tu, Vajdić vozi, a ja sam na utovarivaču iza i odmah planiramo na grabi... ja tovarim Vajdića, a Šemso planira... radit ćemo danas i sutra dok se bude vidjelo vani - govori. 

Šincek mu odgovara: 

- Znaju oni što se radi, tu nema tajni. Samo nastavite - izgovara. 

To izravno pobija Šincekovu obranu istražiteljima kojima je rekao da je Ivica Vajdić radio na svoju ruku. Idemo dalje. Nakon toga Stevanović daje upute Ivici Vajdiću.

- Prvo treba poravnati, napraviti kosine, a sa zemljom samo gore posoliti, inače bi trebalo sto kamiona zemlje - govori. 

Dolazi 14. travanj i znaju da stiže inspekcija. 

- Jesu sve ispod prostorije povadili tamo gdje on stavlja? Samo zatvori cijelu rupu da izgleda kao da je kup samo, da digne gore i samo to zatvori. Nema veze, nek samo to tamo zašiba i to će biti dobro. Sve se može pošudrati da ove ne seru samo da do vreća dođe. Reci da samo zatvori tu rupu, da samo šiba, da tako sutra mogu pošudrati i to napraviti, da sutra imamo tri sata posla jer ove dolaze u utorak u devet - govori Šincek šogoru koji odgovara: - Da, kužim, tu negdje stane puno. Neka Kolarić dođe čim prije da krene voziti šudru.

Dok su inspektorice na terenu, Stevanović javlja Šinceku što rade, da uzimaju uzorke, spominju opasni otpad. 

- Mi nemamo dozvolu za to - odgovara mu Šincek. 

I to nije jedini put da inspekcija dolazi. Mjesec dana nakon, opet su u pregledu. 

- Još nisu gotove. Pišu zapisnik. Prvo su pet puta mjerile vreće i brojale vreće, dok su sve to priložile slike, dok su si sve uskladile, to pišu - govori Stevanović Šinceku. 

Ovaj mu odgovara da im treba reći da su normalno radili do zabrane rada i da su ljudi sad doma. Nakon toga, Stevanović priča sa sestrom, Monikom Šincek. 

- Već su sve stavile u auto, ali su išle još jednom prebrojati vreće. Nisu na kraju sve brojale. Vidjele su žutu tekućinu da ide iz kontejnera pa su to slikale, rekla je kao lužina. Stavila je usporedbe kupe, usporedbe vreća, po bojama ručki je vidjela da nisu iste vreće. Dala mi je zapisnik. Htjele su da potpišem, ali sam rekao da naprave poseban papir da sam preuzeo zapisnik - govori, a Monika mu odgovara da je dobro postupio te da ima ona 'lijek za nju i ne brini se, dobro je, nisu nam odmah zabranili rad.'

I ovakvih razgovora u kojima svi uključeni znaju da se zakapa, što se zakapa, kad će doći inspekcija i tko će nastradati, je poprilična količina. Jedan od njih je i kad vozač svojoj djevojci govori što se događa.

- Došla mu je inspekcija u Gospić prije mjesec i pol dana, s bagerom, kopali su i na metar i pol su iskopali plastiku. Ja sam mu tjedan dana vozio plastiku, mislio sam da je to Šincekovo dvorište, a on je tamo zatrpavao smeće, a to je tuđe. Neka ženska je snimala. Vajdić je bio na jednom bageru, Matija na drugom, a ja sam vozio. Jedno četiri-pet dana smo vozili. Pitala me žena što tu smeće vozimo, ja sam rekao da nemam pojma i pobjegao.  Poslije se više nije smjelo voziti jer je bila inspekcija - prepričava joj. 

U srpnju je netko slikao Ivicu Vajdića kako 'radi' i prijavio ga. Šincek svom šogoru 

- Rekao sam Vajdiću da je slikan i prijavljen policiji, da sutra dolazi policija i inspekcija. Treba to s lopatama očistiti - govori Šincek. 

Dakle, ne samo da je znao kad dolazi inspekcija nego i tko je prijavljen policiji. Nakon inspekcijskih nadzora  16., 18. i 29. travnja 2024. godine, Matija Stevanović je nervozan  to dijeli sa Josipom Šincekom. 

- Muče me ove budale, dobro znaš koje. Ne osjećam se dobro zbog toga, to nisu igre s privatnicima nego s državom - govori. 

Šincek mu odgovara: 

- Ne zamaram se ja s tim, riješit ćemo to. Imao sam deset krivičnih prijava u životu i dvanaest godina zatvora nad glavom pa sam to riješio. Dok imaš novac i renome, to se rješava. Nismo sami. Sad su počela pitanja zašto nitko nije zvao Draša, ni Pero, ni Paško. Sad će on dobiti gasa da će mu se zavrtjeti, samo da se vlada sastavi - govori Šincek, iako je nejasno tko je taj 'on' koji bi trebao 'dobiti gasa'. 

No zanimljiv je dio iz njegove obrane u Uskoku vezan uz Mikulića. Osim što im je rekao da je od njega tražio pola milijuna eura koje je odbio platiti, Šincek tvrdi da mu je zato Mikulić namjerno slao inspekcije kako bi im opstruirao poslovanje. Nije stao tu. Optužio je i jednog državnog inspektora da je na njihovu štetu mijenjao podatke o otpadu u sustavu e-ONTO. Šincek tvrdi da su njegove tvrtke, suprotno onome što im se stavlja na teret, uredno poslovale, imale dokumentaciju i valjane dozvole te da je sav materijal evidentiran kroz elektronički sustav e-ONTO. 

Ako je Šincek u pravi i Mikulć mu smješta, skupa s još jednim inspektorom, nema smisla i da mu govori kad dolazi inspekcija. Pa tko mu je onda rekao? To još nije otkriveno, ali kako neslužbeno doznajemo, istražitelji sumnjaju u jednog bivšeg zaposlenika Državnog inspektorata.

'Prisutnost antimona nije onečišćenje'

Iako Šincek i Stevanović često izražavaju nezadovoljstvo Vajdićem, on je shvatio da se nešto događa. Tako je svojoj supruzi rekao da su snimljeni dronom. 

- Sad bi to napravili da mene ne terete kao privatnu osobu nego kao firmu - govori supruzi.

No na kraju je Šincek u Uskoku Vajdića optužio da je s još jednom zaposlenicom njemu radio iza leđa i da nije imao pojma da se nešto ilegalno događa.  Rekao je da se ne smatra krivim te je detaljno opisao poslovanje svojih tvrtki i razvoj projekta prerade plastike za koji tvrdi da je pravi razlog zbog kojeg su materijal dopremali u Varaždin i Gospić. Prema njegovoj verziji događaja, nije bio organizator kriminalne skupine niti je organizirao nezakonito gospodarenje otpadom. Tvrtka je, tvrdi, najprije u Varaždinu mehanički i ručno sortirala miješani komunalni otpad, iz njega izdvajala plastiku i druge iskoristive materijale te postavila sortirnice, drobilice i aglomeratore. Krajnji cilj bio je, prema Šinceku, proizvesti umjetni agregat koji bi mogao zamijeniti prirodni kamen u građevinarstvu. Taj je proizvod nazivao „šljunkom od plastike“. Tvrdio je da su provedena ispitivanja sabijenosti, tlačne čvrstoće i utjecaja na okoliš te da plastika nakon obrade ne oksidira niti ispušta štetne tvari, nego je inertna. Osvrnuo se i na antimon, jedan od elemenata čiju prisutnost istražitelji problematiziraju. Prema Šinceku, antimon se nalazi u kabelima i različitim građevinskim materijalima jer služi postizanju vatrootpornosti te njegova prisutnost, kako tvrdi, u kontekstu građevinske uporabe ne znači onečišćenje.

Nije 'zakapanje' nego 'ispitivanje'

Posebno se branio od optužbi vezanih uz lokaciju bivšeg industrijskog kompleksa PPK Velebit u Gospiću. Šincek tvrdi da se ondje nikada nije zaprimala mješavina koju bi se moglo nazvati „smećem“, nego isključivo prethodno obrađeni, granulirani materijal. U Gospiću su, naveo je, kupili betonaru i mobilnu miješalicu jer je namjera bila plastiku miješati s drugim materijalima i od nje proizvoditi građevinski agregat.  Priznao je pritom da su u dvorištu kompleksa napravljena manja probna polja na kojima je naloženo polaganje plastike i betoniranje ploče, ali tvrdi da svrha toga nije bilo prikrivanje ili zakapanje otpada, nego ispitivanje nosivosti i sabijenosti podloge. Prema njegovoj obrani, na lokaciji su provedena mjerenja slijeganja i stabilnosti, a rezultati su bili zadovoljavajući. Naveo je i da je u Gospiću izbušen bunar te postavljena oprema kojom se u kombinaciji s vodom ubrizgavao ugljikov dioksid kako bi se ubrzala mineralizacija i „okamenjivanje“ plastike.

Šincek stoga cijeli projekt opisuje kao znanstveno-inovativan pokušaj razvoja građevinskog proizvoda, a ne kao paravan za nezakonito odlaganje otpada. Rekao je i da je operativne poslove u Gospiću vodio Ivica Vajdić, kojemu su bile dane određene ovlasti, dok je Šincek, prema vlastitim riječima, osobno odlučivao o pitanjima vezanim uz plastiku i tehnološka rješenja. Njegova supruga Monika Šincek bila je, tvrdi, zadužena za administrativni i dokumentacijski dio poslovanja. Radnje drugih osoba koje su učinjene bez njegovih uputa, kaže Šincek, nisu imale njegovo odobrenje, posebno ako su se odvijale izvan ograđenog industrijskog kruga. Za materijal zagrnut na prirodnom tlu u Varaždinu odgovornost je, pak, pripisao vlasniku prostora, Partner banci.