Dragicu Zarić je nakon 34 godine razdvojenosti preko reportaže srpskog Telegrafa pronašao polubrat iz Zagreba Stipo Jeleč.
Stipo je gledajući reportažu o beskućnicama koje u strašnim uvjetima žive u predgrađu Beograda prepoznao svoju davno izgubljenu sestru. Javio se redakciji emisije 'Provjereno'.
Podsjetimo, Jeleč je odrastao uz tajnu o kojoj u njegovoj obitelji nitko nije pričao. Njegov otac dobio je još jednu kćer i nikad nije govorio o tome, a Stipo je to saznao od druge djece. Otac je, kaže Stipo Jeleč, bio autoritet, netko koga se bezuvjetno poštuje i ne propituje. Susret o kojem je sanjao cijelo djetinjstvo, dogodio se jednog sparnog popodneva krajem srpnja 1984., kada ju je u selu vidio, prišao joj i upitao je za ime. Od tada su se vidjeli možda još jednom ili dva puta. On je otišao u Sloveniju, dok je Dragicu život odveo u Beograd.
Novinari su ih sada ponovno spojili.
- Kad sam ga vidjela na vratima skamenila sam se! Isprva ga nisam mogla prepoznati, ipak je prošlo 34 godine. Udebljao se, oćelavio... Ali kad sam shvatila tko je, nisam mogla obuzdati emocije! Mislila sam da ću se srušiti! - počinje priču Dragica za Telegraf.rs.
- Sve te godine pokušao sam nekako saznati što je s njima, jesu li žive, gdje žive, kako žive... Raspitivao sam se, ali nikad nisam dobio nikakav odgovor - rekao je Stipo pred kamerama emisije Provjereno.
- Obradovala sam se. Čak sam i zaboravila što mi je sve pričao koliko su me preplavile emocije. On je bio dječak u srednjoj, osnovnoj školi kad smo se posljednji put vidjeli, a ja sam imala 12, možda 13 godina. Tad nas je pokojna strina upoznala na jednom sajmu u obližnjem selu. Nisam ga htjela vidjeti: 'Kakav brat! Bježi tamo!' Nisam voljela očevu drugu obitelj jer mi je on ostao u lošem sjećanju, mnogo je pio - priča Dragica za Telegraf.rs.
Novi susret je bio znatno drugačiji.
- Bilo mi je jako žao kad je morao krenuti nazad u Zagreb. Nekako, voljela bih da može naći posao tu u Beogradu, pa da se viđamo stalno - iskrena je Dragica, dok njena majka Kata dodaje da je Stipe i nju pozitivno iznenadio.
- Nisam ga poznavala, ali sam mu se obradovala kao rođenom bratu! Zvala sam ga da dođe na useljenje, kad se iselimo iz vagona. Ovdje ga ne možemo ni ugostiti kako treba - kaže Kata, pokazujući na oronulu unutrašnjost zahrđalog vagona, koji je ovim ženama trenutno jedini dom.