Koristim se povećalom, snimam predavanja pa ih naknadno preslušavam i zapisujem u računalo. Ako spremam gradivo koje je na 250 stranica, za pet stranica treba mi oko 20 minuta, a obvezno nakon toga mora biti pauza od 10 minuta, što mi oduzima puno vremena.

Ispričala nam je to splitska studentica Lucija Brešković (20). Lucija je slabovidna i ispite lakše priprema uz digitaliziranu literaturu, koju na splitskom sveučilištu pripremaju uz pomoć zagrebačke udruge Zamisli. 

Studentima koji imaju problema s vidom svakodnevno dostavljaju prijeko potrebnu fakultetsku literaturu u digitalnim formatima (word, excell, pdf) za iščitavanje računalnim programima tzv. čitačima zaslona. Projekt “Prilagodba literature za slijepe i slabovidne studente” od ove akademske godine financira Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta s 99.724 kune. To studentima koji imaju problema s vidom znatno olakšava studiranje jer bi u protivnom bili prisiljeni snalaziti se na razne načine, što bi im iziskivalo mnogo više vremena i novca.

Oni ističu kako je zabluda da literatura za slijepe i slabovidne studente treba biti isključivo na Brailleovu pismu jer danas postoje čitači zaslona koji umnogome olakšavaju proces učenja i pojeftinjuju izradu takvih materijala.

- Brailleovo pismo zasnovano je na skupu od šestih točaka koji tvori jedno slovo, pa slijepe osobe koje bi koristile tako pisanu literaturu svaku bi knjigu imale u nizu golemih svezaka, a sam komplet udžbenika koštao bi oko 10.000 eura. Recimo, “Mučnina” Jean-Paula Sartrea ide u tri povelika sveska, a “Ana Karenjina” u čak 12. Zamislite da slijepa osoba polaže ispite pomoću tako napisane literature?! 

Nasreću, u zadnjih desetak godina slijepe i slabovidne osobe sve više koriste čitače zaslona (screen reader) kao što su program otvorenog koda NVDA (Non Visual Desktop Access) ili komercijalni jaws sa sintezom za hrvatski jezik, čija je cijena, ako se odaberu obje komercijalne komponente, 9228 kn. 

Ti nam programi mogu iščitati pristupačnu literaturu u wordu, pdf-u ili excelu koju već godinama za korisnike obrađuje udruga Zamisli - kazao nam je Ivan Bogdanović (26), slijepi magistar povijesti i filozofije te voditelj Savjetovališta za studente s invaliditetom u Splitu.

Udruga Zamisli digitalizira literaturu za studente s invaliditetom partnerskih ustanova u ovom projektu; zagrebačke Visoke škole međunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammarskjöld, ekonomskog, pravnog i fakulteta političkih znanosti, te Zdravstvenog veleučilišta, kao i Sveučilišta u Rijeci i Splitu. Godišnje digitaliziraju oko 250 djela za 22-26 korisnika, a pomažu i studentima drugih ustanova koji nisu partneri projekta.

- Prvi je put država prepoznala ovaj projekt i raspisala natječaj da se ne krpamo volonterskim radom ili kroz neke treće izvore financiranja. Radi se najviše o sadržajima za slijepe, ali i za studente koji ne mogu rukama okretati stranice. U svemu je najvažnija brzina, pa dnevno skeniramo i obrađujemo za čitače zaslona jednu knjigu, koju je neki od korisnika našeg programa zatražio mailom da mu se digitalizira. Tehnologija je napravila veliki skok, pa slijepe osobe u zadnjih deset godina prate novosti, Facebook, Twitter, Skype i štošta drugo uz pomoć čitača zaslona računala - kazao je Denis Marijon iz udruge Zamisli.