Elizabeth Tsurkov, izraelsko-ruska doktorandica s Princetona, provela je gotovo tri godine u zatočeništvu u Iraku, gdje je bila izložena brutalnim mučenjima, uključujući elektrošokove, bičevanja i seksualno zlostavljanje. U intervjuu za BBC opisala je kako je preživljavala izmišljajući lažna priznanja da bi zaustavila torture, dok je njeno tijelo i danas prekriveno dubokim fizičkim i psihičkim ožiljcima.
Tsurkov je oteta u Bagdadu dok je istraživala za svoj doktorat. Prvih sto dana bila je podvrgnuta neprekidnom mučenju, često obješena i vezana, a po njenim riječima, držali su je pripadnici proiranske milicije Kataib Hezbollah. Iako su je mučili zbog sumnje da je špijunka, ona je inzistirala na svojoj ruskoj nacionalnosti dok nije otkriveno da ima i izraelsku putovnicu.
- Budući da nisam špijun i nemam više šifriranih uređaja, sve je pokazalo da sam Izraelka - rekla je.
Tada je, kaže, počelo sustavno mučenje: elektrošokovi, premlaćivanja, bičevanja, seksualno zlostavljanje i ono što naziva bliskoistočnim "specijalitetima".
- Bila sam obješena sa stropa s rukama vezanim iza leđa. Obješena s rukama iznad glave - govori.
Usprkos brutalnim uvjetima, Elizabeth je koristila njihovu paranoidnu ideologiju, izmišljajući priznanja koja su ih uvjeravala da nije prijetnja, no to ju je često iznova izlagalo novim torturama.
Nakon 100 dana mučenja, uslijedilo je razdoblje relativnog mira u samici, a njezino oslobađanje povezano je s pritiskom američkog posebnog izaslanika, koji je prijetio vojnim akcijama ako ne bude puštena.
Danas, gotovo tri mjeseca nakon oslobađanja, Tsurkov se oporavlja u Izraelu. Iako je i dalje obilježena traumom i teškim posljedicama mučenja, odlučna je dovršiti svoj doktorat. Kritičarka je izraelske politike prema Palestincima, a događaji u regiji učinili su je opreznijom i pesimističnijom glede mira.
“Radila sam sa žrtvama mučenja, ali ništa vas ne priprema na užas vlastitog proživljavanja,” kaže. Pred njom je dug put oporavka, ali vjeruje da je imala sreće usred užasa kroz koji je prošla.