Vrijeme ne liječi rane. To su totalne gluposti. Ništa se ne mijenja i tako će biti do kraja života. A kako živimo? Dan po dan, kaže nam Suzana Ritz, majka Luke Ritza, mladića čije je ime postalo simbol za borbu protiv nasilja.
Vraćajući se u kasnim večernjim satima kući zajedno s kolegom, 1. lipnja 2008. godine maturant srednje Grafičke škole Luka Ritz brutalno je pretučen na zagrebačkom Mostu slobode, kraj Bundeka.
POGLEDAJTE VIDEO:
Od zadobivenih ozljeda, umro je nekoliko dana kasnije, 12. lipnja.
- Pitate se stalno gdje bi sad bio i što bi sad radio da je tu s nama? Možda bismo već sada postali djed i baka? Stalno se pitate kakav bi njegov život bio sada - govori Suzana Ritz.
Svaki dan pričamo o njemu
Ovi dani u godini su im posebno teški. U razgovoru koji smo vodili s Lukinim roditeljima prošle godine na 10- godišnjicu njegove smrti između ostalog su nam kazali:
- Nekad sam strašno voljela proljeće. Volim ga i sad, ali kad krenu ti dani, baš nam bude teško. Luka je rođen u travnju, pa brzo dolazi godišnjica, sve to vrijeme smo kao u nekom vakuumu. Nema razlike, svi su nam dani isti.
Nema dana da ne pričaju o Luki.
- Gledamo neki dobar film i pomislimo šteta da Luka nije vidio, ili odemo na neki koncert i komentiramo kako bi se Luki sigurno svidio.
'On je s nama u svakom trenutku'
Osobito im bude teško kad počne Floraart na Bundeku.
- Kad je Luka napadnut, bilo je otvorenje Floraarta. Išli smo tamo, a preko puta, s druge strane nasipa bio je koncert Psihomodopopa. Luka je bio na koncertu i te večeri je stradao. Taj Bundek je stvarno predivan, prava oaza u Novom Zagrebu, ali izbjegavamo tamo odlaziti. To se vjerojatno neće promijeniti dok smo živi - kazala je Suzana.
- Luka je stalno s nama, u svakom trenutku. Ne znam koja je to dimenzija, ali točno ga osjetiš kad ti treba. Ne prođe dan da ga se ne sjetimo i da nam ne nedostaje...