Iscijeđena, izmoždena verzija Stanislava kojeg sam poznavao prišla je stolu i pružila ruku. Nije imao drugu nogu, amputirali su i nju prije nekoliko dana. Gangrena. Smrznuo se jer je izbjegavao kontejner
Vidi originalni članak
Stanislava Nuždu sam upoznao prije nekoliko godina, dok sam radio za jedan drugi medij. Ganjao sam nekakvu priču na Baniji i naletio na njega sasvim slučajno. Upoznala nas je Branka Bakšić Mitić, dogradonačelnica Gline, i odvela me u njegov stan. Odnosno, u socijalni stan u kojem je tad prebivao. Stanislav tad nije imao nogu, požderao ju je davno dijabetes. Živahni, prgavi Glinjanin je tvrdoglavo odbijao dopustiti da ga hendikep obilježi i dane je provodio lunjajući po gradu, razgovarajući s ljudima. Mrzio je ideju zatvorenosti u skučena četiri zida, otvoreni prostor je bio njegovo igralište. Branka me tog dana odvela do njegova stana, rekla je da moram nešto vidjeti.