Prije 15-tak dana zvao sam Centar za socijalnu skrb u Bjelovaru kako bi ih upoznao s teškom situacijom u kojoj žive moji susjedi preko ulice, rekao je stanovnik bjelovarske Ulice Pere Biškupa. Njegovi susjedi, majka i njen sin živjeli su u stravičnim uvjetima.
Kako bi došli do nje, djelatnici centra doslovno su se morali probijati kroz more smeća koje, očito, nitko godinama nije bacao. U susjednoj sobi na hrpi kartona i smeća visokoj gotovo jedan metar ležao je njezin teško pokretni sin, o kojemu je žena skrbila više od 40 godina. Smjestili su ih u bjelovarskoj bolnici, na odjelu psihijatrije. U bolnici nisu željeli komentirati njihovo zdravstveno stanje.
Sve se otkrilo nakon što je jedan od susjeda obitelji prije 15-ak dana nazvao Centar za socijalnu skrb Bjelovar kako bi ih upoznao s teškom situacijom u kojoj žive majka i gotovo nepokretni sin. Zabrinuo se jer susjede nije vidio nekoliko dana.
Iz dvorišta i kuće u samom središtu Bjelovara, koja je od Centra za socijalnu skrb udaljena svega 800 metara, širio se nesnosan smrad. Majka i sin, pričaju susjedi, u kući nemaju struje ni vode.
Posjećivala ih je, pričaju, samo jedna žena koja je kroz prozor bacala fekalije na glavnu cestu. Prvi susjedi podigli su visoke zidove, a čistili su korov do međe kako im u dvorišta ne bi ulazile zmije.
Kako doznajemo, starica je nedavno ozlijedila nogu, a njezin sin bio je pothranjen. U ponedjeljak i utorak šestero volontera primilo se čišćenja. Iz kuće su iznijeli dva kamiona smeća, no posla još ima. Iz Centra kažu da je liječnik ocijenio da se majka dobro brine o sinu i da nije potrebna intervencija. Sada će ih ipak smjesiti kod udomitelja.