"Nikad nisam bio ekstremni desničar ni bilo što slično, kako su me htjeli obilježiti. Moj otac bio je u Partiji i Savezu komunista, odgojen sam na sasvim normalan način... Iz današnje perspektive kajem se zbog svojih političkih odluka ".

Sve to izgovorio je Igor Štimac, bivši nogometni reprezentativac, trener, izbornik Hrvatske i Indije, a sada pronositelj parole "Za dom spremni", ljubimac Thompsona, mrzitelj SDP-a i Možemo!, protivnik Milorada Pupovca, kritičar onih koje optužuje da idu na "antihrvatski prosvjed" protiv otpada u Gospiću i osoba koja navodno već pune tri godine razmišlja o ulasku u politiku, u intervjuu Globusu 2009. godine.

Štimcu su optužbe za ekstremizam smetale u godinama kad se kandidirao za visoke funkcije u hrvatskom nogometu, prvo za predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza, kasnije i za izbornika (izdržao je 15 mjeseci), kad je ratovao sa Zdravkom Mamićem te prao svoj imidž čak i priznanjem da mu je otac bio u Partiji.

Obračun sa Severinom

Danas, pak, u polemici sa Severinom bljuje vatru na osobu koju naziva "pevačicom", jer je to nešto što se očekuje od pravovjernog desničara, govori da mu otac "nije bio ni član omladine, ni sindikata, a ni partije, ali je kao rukovodilac bio omiljen, poštovan i moralan", te svoje objave završava sa ZDS.

U međuvremenu, prosvjed za Gospić naziva "antihrvatskim", poput svakog desničarskog ekstremista udara po Miloradu Pupovcu i optužuje ga da radi protiv Hrvatske, napada SDP i  Možemo!, udara čak i po duginim bojama.

Pa onda kaže Severini: "Ti voliš petokraku, a ja obje šahovnice". (Valjda i onu s prvim bijelim poljem. Iako je pod petokrakom slavio naslov prvaka svijeta u Čileu)

Kaže joj i: "Ti voliš Bregovića, ja Tompsona (Zašto ne Thompsona?)"

Pa Kaže još: "Ti voliš dugine boje, a ja ih prezirem jer su ih pacijenti oteli mojoj djeci (???).

Seksizam svagdašnji

I nakon toga seksistički se obračunava sa ženom kojoj nabija na nos famoznu "jahtu", poručuje joj da mu je draga "zabava s lutkicama poput nje nekad", govori o njezinim "prljavim, neartikuliranim ustima"...

Štimac nije ekstremist, ali voli ZDS, Thompsona i "obje šahovnice", provocira ustaštvom, mrzi gejeve, ponižava žene, napada "antihrvatske" prosvjednike, premda se 2009. godine hvalio da je uz oca člana Partije "odgojen na sasvim normalan način". 

Što god to značilo.

Možda je sad pronašao novo normalno?

ZDS politika

Zašto se Štimac, bivši član Nacionalne demokratske stranke Nikole Štedula u koju je ranih devedesetih ušao jer je to bilo "frajerski", ponovno grčevito trudi na sebe natovariti etiketu desničarskog ekstremista koje se pokušavao riješiti prije sedamnaest godina?

Zato što želi u politiku i vjeruje da mu takvi stavovi danas širom otvaraju vrata političke scene.

Štimac je svoj "disidentski" status desničarskog ekstremista izgradio u nogometnoj ligi BiH gdje je kao trener Zrinjskog kažnjen novčanom i uvjetnom kaznom zabrane obnašanja trenerske funkcije zbog objava statusa popraćenim pozdravom ZDS i poziranjem u jakni s obilježjima Herceg-Bosne i upaljačem sa znakom Hrvatskih obrambenih snaga na kojem je ispisana i poruka "Za dom spremni".

Od petokrake do dvije šahovnice

Onaj tko je slavio naslov prvaka svijeta pod petokrakom, zatim i naslov trećeg na svijetu pod službenom šahovnicom, sada je dogurao do "druge šahovnice", do HOS-a i ZDS-a. Kao i retoričkog, ideološkog i propagandnog folklora koji uz to ide.

Jer je to sad moderno. Jer je to sad režimski. Jer je to sad "frajerski".

Frajerski je brisati pod sa Severinom. Na tome se kale najveći hrvatski mužjaci.

Igor Štimac uporno nastoji privući pažnju javnosti i deklarirati se kao politički favorit desničarske grupacije koja navodno nastupa na marginama, premda preko Thompsona, "dvostrukih konotacija", Katoličke crkve i vladajuće koalicije korača ravno kroz politički i društveni mainstream.

Radi za HDZ

Štimac je provokator koji radi za HDZ.

Obračunava se s protivnicima HDZ-a, s njegovim kritičarima, s oporbenjacima, s možemovcima, s duginim bojama, Srbima i gejevima, kao i "kulturnim udrugama i događajima koji uništavaju dostojanstvo HRVATSKOM ČOVJEKU!", baš kao što je svojedobno politikantski potpisivao peticiju za hrvatske generale u Haagu i pristupao stranci hrvatskog emigranta Štedula.

Pa se devet godina kasnije od toga javno nastojao oprati.

Hoće li se Štimac sutra prati od ZDS-a?

Danas Igor Štimac najavljuje politički angažman jer "ne može mirno promatrati raspad društva, degradaciju čovjeka, nestručnost koja napreduje i laži koje nam se svakodnevno serviraju", premda on javno nastupa upravo s tih destruktivnih ZDS, proustaških, ekstremističkih pozicija.

Jeftini populizam

A onda u tom ZDS zanosu naglašava kako se "rezultat može dogoditi onda kada se stvori jedna kvalitetna, suverena lista ljudi koji su neovisni i nezavisni, koji iza sebe imaju rezultate i kojima je jedini cilj budućnost hrvatske mladosti i opstojnost hrvatske države i njezinih vrijednosti".

Što god to, pobogu, značilo.

Od koga su neovisni i nezavisni? Po čemu su kvalitetni? Kakve rezultate imaju iza sebe? I kakvu budućnost hrvatske mladosti planiraju?

Možda onakvu kakvu predvodi Štimčev "Tompson" na valu kleronacionalističke revolucije?

Jedna floskula stiže drugu. 

Frajer sa šanka

Uglavnom, Igor Štimac, nogometni trener i izbornik, mrzitelj petokrake i duginih boja, vjeruje da zna što Hrvatskoj treba, a još više ono što joj ne treba. Kao što to vjerojatno zna svaki frajer na šanku lokalne birtije.

Takvih desničarskih ZDS populista na političkoj sceni ima već na bacanje i Štimac neće donijeti ništa novoga.

Osim što će još malo razbiti oporbu desno od HDZ-a, dok trenutno u ulozi HDZ-ova medijskog "batinaša" razbija "antihrvatske prosvjednike" i sve protivnike vladajućeg HDZ-a.

"To je križ koji nosim jer me svrstavaju u red nekakvih ekstremista, ljudi koji nekoga mrze, to se odrazilo na moju psihu i moj život", jadao se skrušeni Igor Štimac Globusu 2009. godine. 

Čini se da je danas novi, razgoropađeni Igor Štimac otkrio kako s tim križem može napraviti posve novu karijeru.