Brodogradilište Uljanik gradilo je brodove za Uljanik plovidbu ispod cijene i ostvarivalo gubitak. Uljanik plovidba je privatna tvrtka koja je nekad bila u sastavu Uljanika, ali su je 90-ih preuzeli nekadašnji menadžeri.
POGLEDAJTE VIDEO:
Državna revizija je kasnije otkrila manjkavosti te pretvorbe. I tada i danas tu tvrtku vodi Dragutin Pavletić, koji je na početku bio i najveći vlasnik. S vremenom je Uljanik izguran iz vlasništva, a još neki bivši direktori i menadžeri Uljanika su postali suvlasnici Uljanik plovidbe, koji je brodar i prijevoznik. Primjerice, Karlo Radolović, koji je Uljanik vodio 10 godina, do 2006. godine. Njega je naslijedio Anton Brajković i vodio Uljanik do 2013., a među 10 najvećih je suvlasnika Uljanik plovidbe.
Pavletić je do izbijanja krize bio predsjednik nadzornog odbora Uljanika iako za to nema nikakvog vlasničkog opravdanja. Sam je dao otkaz. Ali veze Uljanika i Uljanik plovidbe su ostale neraskidive iako formalno vlasnički nisu povezane.
- Uljanik je pretrpio gubitak na svim brodovima koje je radio za Uljanik plovidbu. Uljanik plovidba uspješno posluje, isplaćuje i dividendu suvlasnicima, profit je otišao s Plovidbom, a gubici su ostali u Puli i sad na Markovu trgu - objašnjava nam upućeni sugovornik koji je imao priliku vidjeti i dokumente i upućen je u pregovore Vlade i uprave Uljanika.
Pitali smo i upravu Uljanika je li točno da su sve brodove za Uljanik plovidbu izgradili s gubitkom i zašto. Odgovor nismo dobili.
Trošili na plaće umjesto na opremu
Činjenica je da Uljanik plovidba, uz pad u krizi, kad su pale cijene, posluje sa solidnom dobiti, koja je zadnje četiri godine iznosila između pet i 23 milijuna kuna. Devet brodova koji su im preostali nakon prodaje izgrađeni su u Uljaniku i 3. maju.
To je samo najočigledniji primjer čudnih poslova koji su sad doveli do toga da nema plaće za 4300 radnika u Uljaniku i 3. maju, koji je njegov sastavni dio.
- Sve vam je u Uljaniku funkcioniralo kao klasična Ponzijeva shema, koja je sad pukla jer nema novca. Podbacila je i kontrola države koja je odobravala jamstva za brodove po cijenama, a da nikad nije provjerila koliko su one realne - objašnjava nam tako razloge propasti Uljanika, u čijem sastavu je i 3. maj, naš sugovornik.
Ponzijeva shema čuveni je način prevare u kojem varalica uzima novac od jednog obećavajući kamate, zatim uzima novac od drugih da isplati kamate onim prvima. Na tome on prilično dobro zarađuje, ali shema se prije ili poslije raspadne, a svi koji su mu vjerovali ostaju bez novca.
- Uljanik se hvalio i hvali ispunjenom knjigom narudžbi, ali svi ti brodovi su rađeni s gubitkom. Jedan brod su završavali avansom koji bi dobili za drugi koji ugovore. Država je davala jamstva za kredite za te brodove, a da nitko nije provjeravao realnost cijena. Pazite, država koja je dala 600 milijuna eura jamstava nema niti jednu kalkulaciju i podatak na jednom brodu za koliko je novca u konačnici izgrađen, a koliko je naplaćeno od kupca. Sve je to sakriveno u bilancama i treba pod hitno raščistiti - kaže nam taj sugovornik.
Uljanik plovidba profitabilna
Iako se zadnjih godina Uljanik predstavlja kao uspješna tvrtka, financijska izvješća pokazuju da se barem prije četiri godine moglo naslutiti što će se dogoditi.
Prije četiri godine su iskazali gubitak od 500 milijuna kuna, a gubici su se nastavili i svake sljedeće godine. Ali uprava, koju sad vodi Gianni Rossanda, uvjeravala je u opstojnost jer imaju pune knjige narudžbi.
Državne potpore su još stizale, a nakon preuzimanja 3. maja to je društvo posudilo više od 530 milijuna kuna svojim novim vlasnicima. I sad su i oni u problemima kao neodvojivi dio grupe. Uljanik je lani završio s 1,8 milijardi kuna gubitaka. Ove godine tone i dalje i u prvih šest mjeseci ima 365 milijuna kuna gubitaka.
Iznevjerena očekivanja
- Novac koji je dolazio iz potpora nije završavao u tehnološkoj modernizaciji, kao što je predviđeno planovima restrukturiranja. On se koristi za plaće i nastavak neprofitabilnih poslova. Država nije reagirala iako je u poslovanju brodogradilišta potpuni mrak - objašnjava nam sugovornik.
U knjizi narudžbi je 15, za koje revizija vjeruje da će donijeti barem milijardu kuna gubitaka, pa se postavlja pitanje zašto su ugovoreni...
- Uprava ih je ugovorila s takvim uvjetima produktivnosti i rokovima kakve nikad nisu imali. I normalno je da ih nisu ostvarili, pa sad imaju gubitke. Teško se oteti dojmu da to nije slučajno. U međuvremenu su mnogi kooperanti, od kojih su mnogi povezani i s menadžerima, vrlo dobro živjeli. DORH i država moraju sve to ispitati - smatra naš sugovornik.
U 3. maju još su početkom godine zazivali DORH i smjenu direktora Maksimilijana Percana. Percana su krajem 2016. godine postavili u to riječko brodogradilište uljanikovci.
Sindikat metalaca, na čelu s Jurjem Šoljićem, je još početkom godine upozorio da Uljanik u 3. maju nije napravio ništa što su obećali. Nabrojio je da brodovi kasne, nije modernizirano i loša je proizvodnost, a novac od državnih potpora i tvrtke daje se kao pozajmica Uljaniku. Iako je zadnji službeni iznos pozajmica 523 milijuna kuna, radnici upozoravaju kako imaju informacije da se on popeo i na 800 milijuna kuna. Ništa se nije dogodilo, a država je u siječnju dala još 96 milijuna eura jamstava Uljaniku, a to je potrajalo do sada.
I ministar financija Zdravko Marić upozorio je da uprava daje netočne podatke državi. Uza sve, 14 menadžera Uljanika, na čelu s Giannijem Rossandom, osnovalo je novu tvrtku, Arsenal Koncept, čija svrha nikad nije jasno obrazložena.
Odgovornost IDS-a
Navodno je trebala poslužiti za preuzimanje Uljanika u daljnjoj dokapitalizaciji i privatizaciji.
Neslužbeno doznajemo da se slučajem Uljanika napokon počela baviti i lokalna policija i DORH. Službene potvrde za to nema. Država preko svojih institucija ima oko 25 posto vlasništva Uljanika, radnici 47 posto, ali oni su neorganizirani i nisu imali poluge kontrole. Sad priznaju da su pogriješili.
Kako je sve moglo tako otići nizbrdo, a da nije ranije otkriveno? Sugovornik iz Uljanika upire prstom u IDS, Ivana Jakovčića i Borisa Miletića.