Da je prijatelj došao na vrijeme naši životi, ukoliko bi preživjeli, bi sada izgledali drugačije, kažu nam Philip Konstantinou (22) i Joshua Maurer (20). Oni su bili na čelu kolone koja je trčala ispred metaka teroriste Kujtim Fejzulai u Beču.
Bila je to zadnja večer prije drugog austrijskog lock downa i četiri prijatelja studenta su se dogovorila kako će otići na "posljednju večeru" u koreanski restoran Babida. Našli su se ispred McDonald'sa na Schwedenplatzu, no jedan je kasnio pet minuta. Kada je stigao počeli su raspravljati o njegovom kašnjenju. Tada su začuli pucanj, pet do 10 rafala.
- Najprije sam mislio da se klinci igraju petardama ili da je neki vatromet, ništa posebno. No, kada su se pucnjevi ponovili nakon 10 sekundi svi smo se pogledali – kaže Philip, koji je zbog iskustva u vojsci komentirao prijateljima da je to zvuk rafala. No, drugi prijatelj s odsluženim vojnim rokom je to demantirao. Krenuli su po ulici Franz-Josefs-Kai i tada su ugledali napadača koji puca.
- Bili smo udaljeni oko 50 metara od njega. Ugledali smo mladića u bijeloj majici koji je nosio veliku vrećicu za kupovinu. Vidjela se vatra iz oružja dok je ispaljivao rafale. Stotinjak ljudi je trčalo prema nama, a ispred njih je bio mladić koji nam je trčao ispred svih vičući ‘"Bježite tu je tip s kalašnjikovom’" – rekao je Philip dodajući kako nisu razmišljali ni trenutka i instinktivno su se dali u trk dok su se u pozadini čuli pucnjevi.
- Joshua kaže kako je trčao u "cik-cak" te da im je adrenalin bio toliko visok da bi mogli trčati do Berlina. No, nakon 30 metara su zastali kako bi uzviknuli ‘’Bježite, tu je tip s oružjem!’’ i upozorili druge.
Utrčali su u sporedne ulice te stali da se konzultiraju kamo će dalje. Shvatili su da je u blizini policijska postaja na Schwedenplatzu te su utrčali unutra. Ispred su susreli dva policajca koja su oblačila zaštitne prsluke i obavijestili ih kako je čovjek s kalašnjikovom iza ugla.
- Policajci su se činili opušteni i rekli su nam da se opustimo te da idu sada tamo. Kao da nam nisu vjerovali, kao da je bio lažni alarm - govore Philip i Joshua te dodaju da su upravo to dva policajca koja su neutralizirala napadača.
Strah se mogao "rezati nožem"
U policijskoj postaji je već bilo 10 civila koji su potražili utočište. Kažu kako se strah mogao rezati nožem. Odjednom je u policijsku postaju utrčalo još 20 ljudi te ih je odjednom 30-ak bilo nagurano u malom prostoru od 15 kvadrata koja se nalazi kod recepcije. Policija ih nije pustila da uđu dalje u postaju. Nitko nije razmišljao o COVIDU-19.
POGLEDAJTE VIDEO: Ispovijest policajca u Beču
- U jednom trenutku je izašla policajka i rekla nam da se opustimo te da nas ne može biti toliko u malom prostoru – kaže Philip te dodaje kako ih je nakon tri minute uhvatila panika od toga što su svi u malom skučenom prostoru laka meta pod oružanom paljbom.
Četiri prijatelja su se tada uputila prema kinu Urania sporednim ulicama pokušavajući se domoći stana jednog od njih na Praterstrasse. Kada su došli do Uranije već su sve ceste bile blokirane i policija ih je uputila da pređu most u drugu četvrt.
- Policajci su se raspravljali s dostavljačem Mjam-a koji je htio ići prema Schwedenplatzu. Bio je jako zabrinut jer treba dostaviti pizzu prije nego se ohladi, a policajka mu je objašnjavala da je tamo tip koji puca po civilima – kažu Philip i Joshua ističući kako je i dostavljaču bilo teško shvatiti situaciju.
Svi su stigli na sigurno i provela noć u stanu skupa. Navukli su zastore, sjedili su dalje od prozora i, kako kažu, mislili da će vani izbiti treći svjetski rat. Ističu kako je bio problem jer su putem televizije stizale lažne vijesti, od onih da je u podzemnoj na stanici Schottentour bila eksplozija, da je do pucnjave došlo u Linzu i Grazu pa do onih da je ISIS hakirao stranice policije, a zapravo je policija objavila upozorenje na arapskom.
Psihološka pomoć Beča za građane
Grad Beč nudi besplatnu psihološku pomoć za sve osobe koje su izravno bile u kontaktu s terorističkim napadom pa smo ih upitali hoće li ju zatražiti i misle li da im je potrebna.
- Nismo tražili psihološku pomoć, bili smo u grupi i pričali smo puno o tome. Sretni smo što nas je bilo četvero. Ne prestajemo razmišljati o tome, čitavo vrijeme nam je taj događaj na umu, no mogli smo spavati - zaključili su Philip i Joshua napominjući kako kašnjenje prijatelja nije bio najveći izazov tog dana već možda upravo tih nekoliko minuta koje su im spasile život.