Nemoj stajati u tunelu, motala mi se po glavi rečenica koju sam mnogo puta čuo od starijih vozača. Tu je i ona da, kad ulaziš u tunel, gasi se ventilacija, zatvaraju prozori ili pali nikad paljeni gumb za cirkulaciju zraka u kabini. No moj prvi izlazak iz automobila u tunelu Sveti Rok potvrdio mi je i opovrgnuo dio priča.
POGLEDAJTE VIDEO:
Hrvatske autoceste pustile su nas da se prošetamo ključnim točkama tog prolaza kroz Velebit. Osim zapovjednika vatrogasne postrojbe HAC-a, Mile Ročaka, i v.d. zapovjednika postaje Sveti Rok, Josipa Utkovića, bilo je tu 67 kamera koje su pratile svaki naš korak. Između drugog i trećega kilometra tunela nalaze se vrata na kojima ne postoje oznake. Ona skrivaju jednu od pet najvećih kaverni koju su otkrili tijekom bušenja.
- Te su nam špilje pomogle prilikom odvodnje vode dok smo bušili tunel. Našli smo i dokumentirali 48 velikih i nekoliko stotina manjih kaverni - rekao nam je dr. sc. Mladen Garašić, umirovljeni profesor Sveučilišta u Zagrebu te jedan od najistaknutijih hidrogeologa i speleologa u svijetu.
Kaverna koju smo posjetili duboka je oko 150 metara te kroz nju prolazi voda. Najduža otkrivena špilja u tunelu Sveti Rok duža je od dva kilometra, navodi profesor Garašić.
Navucite reflektirajuće prsluke. To je prvo što nam je rekao zapovjednik Ročak prije nego što smo se približili tunelu. S njim smo se našli pred sjevernom vatrogasnom postajom tunela, koja se nalazi na ličkoj strani.
- Na tunel se pazi 24 sata dnevno. Tu radi 26 vatrogasaca po smjenama i do vas će doći u najkraćem roku. Osim vatrogasnih kamiona, tu nam je motocikl, koji koristimo za većih gužvi i bio nam je koristan dok je promet u tunelu još bio dvosmjeran - kaže Ročak.
U postrojbi je od njezina osnutka, u lipnju 2003., dok je jezgra vatrogastva s autocesta bila upravo kraj Svetog Roka. Krenuli su sa 17 ljudi, a završili s 216 raspoređenih diljem autoceste. Prva postaja našeg razgledavanja bilo je ugibalište s desne strane. Inače, kako je pojasnio Ročak, u desnoj tunelskoj cijevi zaustavna mjesta su s obje strane zbog prometa koji je nekad bio dvosmjeran.
U novijoj, lijevoj cijevi, one su samo s desne strane. Izlazak iz auta bio je poprilično bučan. Tegljači, automobili, autobusi šibali su jedan za drugim. No dulji boravak štetio bi ušima. Zrak u tunelu prilično je svjež. Klasični dim automobila brzo su otpuhali ventilatori, no taj povjetarac ipak ne bih zamijenio za onaj morski.
Spas u hodnicima
- Ovdje stalno puše oko četiri metra u sekundi, i to u onu stranu kamo ide promet. Ventilatori na stropu, osim za provjetravanje, služe za usporavanje vjetra kad je požar - pojašnjava Ročak.
Uz držanje ruba odveo nas je do SOS kućice, identične onoj u kojoj je jedna obitelj nedavno zatražila pomoć. Zbog teških vrata buka je unutra znatno manja. Za poziv operateru treba vam pritisak prstom na gumb. Vatrodojava će se upaliti i ako podignete bilo koji od dva vatrogasna aparata ili ako ručno stisnete tipkalo za dojavu požara. U tunelu je i sistem koji će oglasiti uzbunu ako osjeti promjenu temperature od 20 posto, a ručno je može upaliti i operater centra za održavanje autocesta i kontrolu prometa (COPK). Vatrogasci HAC-a, kaže Ročak, tako godišnje odrade 1600 intervencija. No osjećaj stajanja u tunelu nimalo nije ugodan. Iako cijelo vrijeme stoje upaljeni znakovi s ograničenjem brzine, za neke je vozače to očito samo ukras. Sigurnost smo zato našli u jednom od 15 pješačkih hodnika koji spajaju dvije tunelske cijevi. Svaki od njih je identičan, 20 metara dug i u njega stane oko 70 ljudi. Unutra je postavljen razglas kojim dolaze poruke spasilaca. Poruku uvijek najave zvukom sličnim onima iz trgovačkih centara. U slučaju nezgode ili požara to postaje put prema drugoj cijevi, koja postaje evakuacijska. Prolazi također moraju minimalno 90 minuta braniti prostor od požara. Tunel ima hidrantsku mrežu i na svakih 100 metara je po jedan hidrant. Unutra su oprema, cijevi, mlaznice i 100 litara pjenila. Ako vatrogasci stignu onamo bez vozila ili iz drugog smjera, bez problema mogu početi gasiti požar.
- Tako je i kod posljednje intervencije bilo lakše ući i početi gasiti s hidranta. Nije trebala oprema s vozila, te je ekipa iz južne postaje brzo došla vozilom pa pješice do požara - pojasnio je Ročak i pokazao na brojeve na hidrantu. Pomnožite li oznaku sa 100, dobit ćete kilometražu tunela na kojoj se nalazite. Osim ljudi, u tunelu se mogu evakuirati vozila. Za to su predvidjeli nekoliko velikih prolaza koji izgledom nalikuju na vrata u atomskim skloništima.
Samo slušajte radio
- Otvorite vrata - daje znak Ročak kolegama iz COPK i, kao u zapovjedi ‘sezame, otvori se’, pale se rotirke i metalna vrata poslušno se miču. U razgledavanju je zapovjednik Ročak iskoristio još jednu mogućnost, a to je slanje poruke preko radijskih kanala. U tunelu se mogu slušati jedino Prvi i Drugi program Hrvatskog radija. Operateri mogu “upasti” u signal i prenijeti poruku.
- Svim putnicima djelatnici Hrvatskih autocesta žele sretan put! - izgovorio je operater.
Obilazak smo nastavili posjetom južnoj vatrogasnoj postaji. Ondje su nas dočekali vatrogasci Josip Šimić i Ivica Kasipović, koji su sudjelovali u posljednjoj intervenciji sa zapaljenim autom. Šimić je ondje bio s kolegom Tomislavom Zorićem kad su iz COPK javili da imaju nesreću i uputili ih prema ljudima. Momci su krenuli, a 40-ak sekundi poslije iz auta je buknulo
- Dim je bio jako gust pa se požar vidio tek kad smo prišli na 10 metara od njega. Ugasili smo ga opremom iz hidranta - kazao je Šimić. U isto vrijeme Kasipović i kolega Vice Peričić sa sjevera evakuirali su ostatak ljudi koje su zatekli u vozilima.
- Najgore je ostati u autu i ne slušati upute. Nemojte se okretati i voziti nazad jer mi sigurno dolazimo – kazao je Kasipović.
Uz vatrogasnu postaju Sveti Rok nalazi se i Centar za održavanje autocesta i kontrolu prometa. U njoj operateri na videozidu od 10 metara kvadratnih prate sliku s kamera i zovu pomoć. Na samo pritisak gumba mogu zatvoriti tunel u slučaju opasnosti.