Nježna Degasova “Plesačica” stoji točno u sredini izdvojene niše na kraju galerije. Sama. Jasno i zašto. Ne treba ničim skretati pažnju s važne gospođice. Malo dalje, kao da je hrabri Modiglianijev portret gospođe Annie Bjarne iz 1919. Očito, nije uvijek stvar u novcu, ali u tom dijelu galerije, od 50-ak žestoko klimatiziranih kvadrata, stisnulo se gotovo 100 milijuna dolara. Naravno, nije stvar u novcu, ali čovjek se pita što takav zvjezdani, neprocjenjivi “line-up” iz privatne umjetničke zaklade bogate i utjecajne židovske obitelji Kabiri iz Stare Jaffe (ima tu još golemih remek-djela s početka 20. stoljeća) uopće radi na kantunu Kralja Tvrtka i Ulice Stjepana Radića usred Mostara. A ne u Albertini, bostonskome Muzeju lijepih umjetnosti ili, što ja znam, Palazzo Reale u Milanu.