Saša Pavlić (43), koji se u subotu iz Rijeke pješke uputio u Zagreb noseći križ od 20-ak kilograma tijekom noći s ponedjeljka na utorak prošao je Severin na Kupi. U jednom trenutku pomogao mu je poznati riječki prosvjednik, Marin Miočić Stošić.
Saša je, naime, počeo osjećati bolove u nozi, pa mu se Stošić odlučio priključiti i pomoći mu da put odradi do kraja. Tako se, kako navodi Saša u svojim objavama na Twitteru, izmijenjuju u nošenju križa.
Na njegovom putu mnogi mu pomažu donoseći mu hranu i piće. Neki su mu čak i donijeli mast za nogu.
Dnevno prođe 60-ak kilometara
Vi ste pravi Božji čovjek! Svaka vam čast! Dođite, okrijepite se, odmorite malo, sa svih strana salijetali su u ponedjeljak mještani Skrada i okolnih sela Riječanina Sašu Pavlića (43). Nisu znali bi li prvo dotaknuli njega ili masivan, 20 kilograma težak križ kojeg vuče.
Saša im je sa smiješkom zahvaljivao i skromno naglasio kako on nije nikakvo čudo od čovjeka, nego samo nosi poruku za odgovorne.
Na ovaj pothvat nagnala ga je štednja države prema bolesnoj djeci i istodobno, kako kaže, bacanje silnih novaca na kupnju aviona. Umjesto da samo sjedi u fotelji i pokojom duhovitom sličicom salonski komentira kupovinu starih borbenih aviona, Saša se odlučio na konkretni apel.
- Zamislio sam kako mi ovaj Uskrs s obitelji i najbližima slavimo, jedemo i pijemo, dok neki roditelji sjede pokraj postelja svoje bolesne djece jer država, kao, nema novca za njihovo liječenje. Kao otac duboko sam suosjećao s njima i takva situacija mi je uistinu neprihvatljiva - ispričao nam je Riječanin Saša Pavlić (43).
Osim križa, na zagrebački Markov trg, koji mu je posljednja točka križnog puta, nosi i 20 kilograma težak ruksak. Dnevno prijeđe 60-ak kilometara. Prvu noć je prespavao kraj ceste u šatoru u Jelenju, a drugu prenoćio u Skradu.
- Prvu noć sam se smrznuo, spavao sam svega četiri sata. Sinoć sam bio tako slomljen da sam pomislio kako ujutro neću moći dalje. No probudio sam se oran i svjež, a to je valjda zato što kad radiš nešto što smatraš toliko bitnim, onda ti svakodnevni problemi postanu nezamjetni. A i puno mi znači podrška mnogih divnih ljudi koje srećem putem i koji me bodre, trube autima u znak potpore, nose mi jelo i vodu - priča Saša. Naglašava kako njegov potez nema nikakve veze s politikom, strankama ni religijom, nego je apel svima koji se osjete pozvanima da naprave ono što im savjest nalaže.
- Samo želim skrenuti pozornost na činjenicu da Hrvatska daje milijarde za kupnju aviona, dok istodobno štedi na lijekovima za teško bolesnu djecu. Moja savjest to nije mogla dopustiti te sam na ovaj način odlučio apelirati na sve ljude da po svojoj savjesti učine što smatraju ispravnim - kaže Saša koji vjeruje da će u utorak doći do Markova trga i svoj križ predati Vladi. Nada se da će se nadležni osvijestiti i odvojiti prijeko potreban novac za djecu koja možda neće ni dočekati sljedeći Uskrs.
- Volio bih da se više nikad ne dogodi da neko dijete u Hrvatskoj nema lijeka za svoju bolest. Hoću li uspjeti? Teško, ali barem ću pokušati. A kad dođem na vaganje duše i kad će me pitati što sam učinio kad su se kupovali avioni umjesto lijekova, moći ću reći: ‘Barem sam pokušao’ - zaključuje.