Jako je teško nositi se s tim da vam umire više pacijenata nego što ih uspijete izliječiti. Bolno je nositi se s tolikim brojem smrtnih slučajeva, koliko god da smo mi liječnici sa smrću 'u kontaktu', i pomireni, ovo je nešto drugo. Naravno da to ostavlja traga i na nama, kaže nam liječnik koji svakodnevno radi s najteže oboljelim Covid bolesnicima. Sustav je preopterećen, nastavlja, i svakom je liječniku nepodnošljivo gledati kako pacijent dobija manje adekvatnu pomoć nego što bi ju dobijao u normalnim okolnostima.
NIje tajna da u bolnice sad mogu samo teži, i najteži slučajevi, dok se oni s "lakšim" simptomima liječe kod kuće. "Lakša" bolest može biti, međutim, i obostrana upala pluća - oboljeli će biti poslan na kućno liječenje ako doktori na pregledu u bolnici procijene da je u stanju u kojem to može izdržati.
- Naravno da nam je teško tako raditi - kad kući morate poslati čovjeka koji bi u normalnim okolnostima bio u bolnici, ali sad ne može biti, jer nema mjesta. Svi smo mi položili zakletvu da ćemo učiniti baš sve da spasimo život, i pomognemo ljudima, kaže nam drugi liječnik.
- Svaki je gubitak izuzetno težak, a pogotovo u situaciji kad je pritisak prejak. I mobbing je svuda prisutan. Čuju se i prozivanja od strane nadređenih, kad doista doživljavamo najteže trenutke u svojim karijerama, i kad nas treba čuvati kao kap vode na dlanu, napisao je na svome facebook profilu pulmolog dr. Saša Srića koji treutačno radi u KB Dubrava. Hvali komunikaciju u toj bolnici.
Hrvatska liječnička komora odgovara da nema podatak koliko je liječnika ili medicinskih sestara dosad potražilo psihološku ili psihijatrijsku pomoć. Ali ju traže, to je sigurno. Sami pritisak ne mogu nositi pa pomoć, doznajemo, traže preventivno, ali i onda kad im je već potrebno liječenje.
- Da, važno je prevenirati, a nekad je potrebno i liječenje. Ljudi su psihički i fizički iscrpljeni, rade u posebnim uvjetima. Stres i težina rada dovode do iscrpljenja adaptacijskih mehanizama pa nastaju elementi PTSP-a, anksioznosti, depresije, kaže prof.dr.sc. Lana Mužinić Marinić, predstojnica Klinike za psihijatriju u KB Dubrava i nova tamošnja pomoćnica ravnatelja za kvalitetu. Klinika je još u ožujku otvorila ambulantu za psihološku pomoć djelatnicima bolnice, na raspolaganju im je stalno i dežurni psihijatar. Radi se grupno, ili individualno, uče tehnike relaksacije, i pruža im se terapija po potrebi. Odaziv nije mali, kaže nam psihijatrica, nekim je djelatnicima preporučeno i bolovanje, odmor.
- Većina liječnika će neumorno davati sve od sebe kako bi spašavala živote, i zato njima nadređeni moraju postaviti granice, kao i egzaktno organizirati posao. U protivnom će doći do sagorijevanja. Svatko od nas se gotovo pa rađa sa strahom od smrti, na taj strah nisu imuni niti liječnici, zbog čega im treba pomoći u ovakvim situacijama, ističe psihijatar iz bolnice Sveti Ivan u Zagrebu, Hrvoje Handl.
Psihološka pomoć zdravstvenim djelatnicima organizirana je, dakle, po bolnicama, pa se postavlja pitanje koliko će njih doista u vlastitoj ustanovi potražiti pomoć, od kolega s kojima inače rade. Prije nekoliko dana je Hrvatsko psihijatrijsko društvo Ministarstvu zdravstva, doznajemo, uputilo prijedlog organizacije psihijatrsijske službe za zdravstveno osoblje u Covid jedinicima odnosno centrima. Predsjednik Komore medicinskih sestara Mario Gazić nam kaže da će preko Psihijatrijske klinike Vrapče biti pokrenut i program psihološke pomoći za sestre, dakle izvan ustanova u kojima rade.
Renata Čulinović-Čaić, liječnica u čakovečkoj bolnici i predsjednica Hrvatskog sindikata liječnika kaže kako si liječnici u najvećoj mjeri pomažu sami, međusobno.
- Izjadamo se jedni drugima, i idemo dalje. Nikad nije bilo ovako, ističe liječnica.