Prije 25 godina ubijena su 22 nedužna civila, mještani sela Četekovac, Čojlug i Balinci kod Podravske Slatine postali su žrtve masakra koji su izvršile srpske postrojbe bez ikakvog povoda.
Sela u danima koji su prethodili masakru bila su konstantno granatirana. Ipak dio stanovništva je ostao ne misleći da će im dojučerašnji prijatelji i susjedi biti egzekutori. Stotine četnika ušlo je u u selo i počeli ubijati sve redom… Načini su bili stravični. Dob ubijenih je varirala, od 18 do 91 godine. Najstarije žrtve su bile žene, sve mahom starije od 60 godina. Kuće su im poslije i zapalili. Svi su ubijani u svojim domovima, a tijela su im poslije pronađena na kućnim pragovima, u vlastitim dvorištima..
Ovaj masovni velikosrpski zločin nad Hrvatima počinjen je iz mržnje u kojemu su nedužni mještani ubijeni samo zato što su bili Hrvati.
Krvavi pir pobunjenih Srba
Miroslav Gazda u svom radu o pokolju u Četekovcu, Čojlugu i Balincima prezentiranom na IV. Hrvatskom žrtvoslovnom kongresu, a objavljenom u Zborniku radova „O žrtvama u ratu i miru“ u Zagreb 2008. godine između ostalog navodi sljedeće:
- Grupa četnika zalazi u dvorište Rukavina Ivana, izvlače ga na ulazni mostić i rafalom iz automata pogađaju u obje noge. Zatim mu Srbin, četnički koljač Relja Dragičević govori „šta je sad ustašo, jel još uvijek tvrdiš da sam ja četnik iz Drugog svjetskog rata ?!“ i potom ranjenom i uplašenom Ivanu sadistički reže uho, te mu bajunetom raspara grudi i živom vadi srce. Ostali četnici u to vrijeme pale kuće i gospodarske zgrade Butorac Milana, Borovac Juraja, Starčević Ivanke, Rukavina Ivana, a potom bacaju bombe u kuću Potočnik Antuna, uzimaju traktor i platon, kojim kasnije pljačkaju mjesnu trgovinu, a potom pale Antunovo imanje zajedno sa stokom - navodi Miroslav Gazda u svom radu te dodaje kako je u napadu na sela sudjelovalo oko 400 pobunjenih Srba što u zasjedama odvraćanja, mitraljeskim gnijezdima, kao topničke posade i logistika, a u samom pješačkom napadu sudjelovalo je više od 63 pobunjenih Srba – četnika.
Napad na sela je vodio komandant JNA Borivoj Lukić zvani Munja.
Rane na tijelima 19 ubijenih su odgovarale onima nastale vatrenim oružjem kada se hitci ispale iz puške sa veće daljine, s time da su metci ispaljeni odostraga i/ili bočno od tijela.
Jedan ubijeni je umro od dvije ubodne rane, koje su bile i jedine rane na tijelu.
Tijelo jedne ubijene osobe je bilo u velikom postotku pougljenjeno, tako da se nije moglo dobro procijeniti uzrok smrti, odnosno je li ubijeni bio živ kada je tijelo zapaljeno.
Nakon svog krvoločnog pohoda povukli su se u šume Papuka, a tek tri mjeseca kasnije pripadnici hrvatske vojske su ih potjerali.
Za „Četekovački masakr“ dosad nitko nije procesuiran.