Samo Toni i Vinko znaju koliko je bilo teško. Svaki iz svoje perspektive. Toniju su liječnici neprestano spominjali minimalne šanse, a on se s tim nije htio pomiriti. Nailazio je na nerazumijevanje okoline, ponekad i obitelji, nekih prijatelja. Mnogi su mu sugerirali da "ne muči" dijete i jednostavno ga pusti da sjedi u kolicima. Ali Toni je znao da svom sinu time ne radi uslugu. Znao je i na kakav se put odlučio. Znao je da će biti teško, ali da će se na kraju isplatiti. I baš ništa danas za njega nije moćnije od odvažnih koraka koje radi njegov sin. A Vinko - e, to je posebna priča. Nitko tko nije vidio njegovo lice kada govori o nogometu i o tome kako ga igra s prijateljima, ne može shvatiti kolika je to sreća. A po prognozama ih je trebao samo gledati iz kolica. No, rad, upornost, neodustajanje, brojna odricanja i ljubav bila su ključ da mali 'Modrić' svom snagom zabije ovaj životni gol.
Od očaja nema koristi
Vinko (7) je sin paraolimpijca Tonija Bošnjakovića koji je ostao bez obje noge nakon naleta vlaka na njega 2014. godine. Tri godine nakon nesreće, rodio mu se sin. Po rođenju mu je dijagnosticirana cerebralna paraliza. Šanse da će ikada hodati bile su sedam posto. Toni kaže da je sinovu dijagnozu primio hladno, svjestan da od očaja nema koristi.
- Rođen je u 6. mjesecu trudnoće sa 1200 grama. Odmah po porodu učinjeni su UZV i MR mozga koji su pokazali probleme te se sa terapijama krenulo odmah po izlasku iz inkubatora. Vinkova mama i ja pronašli smo najbolje moguće specijaliste. Bilo je tada teško išta prognozirati po pitanju njegovog stanja, pretpostavka i nada je bila da će se problemi odraziti samo na motoriku. Srećom, tako je i bilo. Periventrikularna leukomalacija je stanje u kojoj siva tvar u mozgu kao da je propucana sačmaricom. Ipak, mozak je, pogotovo u najranijoj dobi, izuzetno plastičan, i uz pravilne vježbe, moguće je puno toga popraviti. Ta bolest, po svjetskim statistikama, daje 7 posto šanse za hod bez pomagala. 40-60 posto šanse za hod uz pomagala, a ostatak statistike odlazi na kolica. Jednom su novinari napisali da je to "jezivih" 7 posto, ali meni se to čini kao ogromnih 7 posto - kaže Toni.
Dvije životne misije
Svakodnevno vježbanje s djetetom preuzeo je na sebe s obzirom da je kroz brojne slične vježbe već prethodno prošao zbog svog invaliditeta. Naime, u životu je imao dvije misije. Prva je bila da sebe nakon nesreće digne iz kolica, a nakon rođenja sina to je htio i za njega. Uspio je u obje.
- Imao sam svo strpljenje ovog svijeta. Pokušavao sam ga motivirati na loše dane kako sam najbolje znao. Nekad bih uspio, a nekad ne. Ipak, nisam mu dozvolio da odustane. Računao sam mu tako doslovno spašavam život, činim mu ga boljim. Mnogi su mislili da ga previše forsiram, savjetovali mi da pustim da sve ide svojim tokom. Ali, osjećao sam da nije dobro pustiti da zajedne duboko u kolica. Odatle nema povratka, teško je kasnije ustati. Ja sam, tokom svih ovih godina, učestalo sanjao kako on hoda, u trenucima dok to još nije bilo nimalo evidentno. Nadao sam se i bio uporan, a Vinkova mi je majka vjerovala kad je bilo najteže, bez njene podrške nebismo uspjeli jer roditelji moraju biti složni u ovakvoj borbi i zato sam joj jako zahvalan - govori otac.
Vježbali su neumorno. Vinko je bio sve sigurniji na nogama i sve bolji, a danas može gotovo pretrčati pola maksimirskog parka. Bio je to iznimno težak i naporan put za njega i poput svakog djeteta koje je premalo da ispuni neki ozbiljan i zahtjevan zadatak, Vinko se ponekad opirao, protestirao, nekad je plakao i nije htio surađivati, ali sve su prebrodili. Ponosni roditelji upisali su malog Vinka u redovni vrtić u koji su ga primili upravo zato što je bio pokretan, a sada pohađa i redovnu školu uz osobnog asistenta. Oni su Ponos Hrvatske.
Nagrada Ponos Hrvatske bit će dodijeljena u ožujku u zagrebačkoj Tvornici kulture, uz prijenos na Drugom programu glavnog partnera ovog projekta, a to je HRT. Priče o dobitnicima možete pratiti od utorka u novinama i na webu 24sata te u emisiji 'Dobro jutro, Hrvatska'. Organizatori su 24sata i partner HRT, glavni pokrovitelj je PPD, a ostali ponosni pokrovitelji projekta su OTP banka, Hrvatska pošta, HEP, Erste banka, INA, PBZ Card, Admiral, KONČAR, Fina, Hrvatska Lutrija, Telemach, JANAF, Stega tisak i Hotel Puntijar.