Neopisiva tuga, suze, očaj i vapaji za pomoć. Ljudi koji jecaju za svojim poginulima, jer su gladni i jer ne znaju hoće li živi dočekati sljedeći dan. Ovakve slike iz Pojasa Gaze već mjesecima obilaze svijet dok istodobno ne posustaju izraelski napadi, ali i odluke o stopiranju humanitarne pomoći koje cijelo ovo vrijeme imaju isto opravdanje - da su napadi usmjereni protiv Hamasa čiji se pripadnici skrivaju u Pojasu Gaze, te da humanitarna pomoć zapravo odlazi Hamasovim teroristima.
No svijetu je posve jasno, a na to upozoravaju i vodeće svjetske organizacije, poput Međunarodnog Crvenoga križa, da se u Gazi događa jeziva humanitarna katastrofa kojoj se ne nazire kraj. Prošli su tjedni da nikakva pomoć nije stigla u to područje, i gotovo pola milijuna ljudi suočava se s glađu. To je oko 22 posto ukupnog stanovništva. Samo je posljednjih mjeseci umrlo 52.000 ljudi, a 118.000 ih je ozlijeđeno. Čak 90 posto ljudi, što je 1,9 milijuna, bilo je prisiljeno napustiti svoje domove, pa je s obzirom na sve tamošnji zdravstveni sustav na rubu kolapsa.
Gledamo li situaciju od početka intenzivnih sukoba, koji su startali u listopadu 2023., tužna brojka govori nam da je u Gazi ubijeno ili ranjeno više od 50.000 djece. “Koliko će još mrtvih djevojčica i dječaka biti potrebno? Kolika se razina užasa mora prenositi uživo prije nego što međunarodna zajednica u potpunosti ne počne djelovati, iskoristi svoj utjecaj i poduzme hrabre, odlučne mjere kako bi prisilila na okončanje ovog nemilosrdnog ubijanja djece?”, pitaju se u UNICEF-u.
Svaki dan je borba za život
A trenutačna situacija u Gazi doslovno je nepodnošljiva. I što je najtragičnije, svakodnevno se pogoršava. Diljem svijeta stanovnici svih zemalja nemoćno gledaju kako je ljudima u Pojasu Gaze svaki dan borba za život, dok svjetski čelnici tek deklarativno pozivaju na mir, ne poduzimajući konkretne korake da se spriječi taj užas. Zaliha hrane u Gazi praktički više nema, medicinski sustav je uništen, a humanitarna pomoć prestala je stizati. Cijele obitelji su zarobljene u tom području očajnički moleći za sigurnost i zaštitu. S obzirom na to da ratne aktivnosti i napadi Izraela na Gazu traju već 20 mjeseci, zapravo nema područja na kojem najvažnija infrastruktura nije pogođena. Ona je ključna za opskrbu strujom, pitkom vodom te omogućuje sanitarnu odvodnju s koliko-toliko higijenskim uvjetima. Naravno, ključna je i za medicinsku skrb, no budući da je ozbiljno oštećena, sve ovo u Pojasu Gaze više nije moguće osigurati. Međunarodni odbor Crvenoga križa (MKCK) i Palestinsko društvo Crvenog polumjeseca (PRCS) upozorili su da su zalihe pomoći gotovo iscrpljene. “Već više od 12 tjedana pomoć ne može stići u Gazu. Vrijeme istječe i zalihe su opasno male, što humanitarnim organizacijama otežava djelovanje. Hrane, goriva i medicinskih potrepština gotovo uopće više nema, ljudi žive na rubu propasti. PRCS i MKCK čine sve što mogu s resursima koje imaju”, ističu u Međunarodnom Crvenom križu.
Početkom prosinca prošle godine Amnesty International objavio je izvješće u kojem su nedvosmisleno rekli da je Izrael počinio i nastavlja činiti genocid nad Palestincima u okupiranom Pojasu Gaze.
- Izvješće pokazuje da je Izrael počinio djela zabranjena Konvencijom o genocidu, s posebnom namjerom uništenja Palestinaca u Gazi. Ta djela uključuju ubojstva, nanošenje teških tjelesnih ili mentalnih ozljeda i namjerno nametanje životnih uvjeta Palestincima u Gazi kojima se proračunato želi dovesti do njihovog fizičkog uništenja. Mjesec za mjesecom, Izrael je Palestince u Gazi tretirao kao nižu vrstu nedostojnu ljudskih prava i dostojanstva, pokazujući svoju namjeru da ih uništi. Naši osuđujući nalazi moraju poslužiti kao poziv na buđenje međunarodnoj zajednici. Ovo je genocid i mora odmah prestati - rekla je nakon objavljivanja izvješća Agnès Callamard, glavna tajnica Amnesty Internationala.
Djeca mole za hranu
Iz ove organizacije neumorno nastavljaju upozoravati na situaciju i boriti se da istina o Gazi dotakne cijeli svijet, pa su i prije dva dana istaknuli brojna svjedočanstva tamošnjih ljudi koja doslovno slamaju srca od tuge. Prikupili su ih od medicinara, roditelja čija su djeca hospitalizirana zbog pothranjenosti, i brojnih raseljenih Palestinaca čije riječi do srži bolno prikazuju užasavajuće slike gladi i očaja koji vladaju u Gazi.
“Podigla sam muža i nosila ga na leđima. Tijelo mu je bilo mlohavo od ozljede i vrlo teško. Nije bilo nikoga da mi pomogne, pa sam ga morala nositi sama. Hodala sam malo, odmorila se, a zatim nastavila. Još je krvario. Stigli smo do kuće mog ujaka, oko 50 metara od naše. Umro je tamo, u mom naručju”, jedno je od svjedočanstava iz Gaze, a ispričala ga je medijima 67-godišnja Azizah Qishtah u svibnju ove godine.
Tragičnih je priča bezbroj, među njima je i ona koju je iznijela Hala, četrdesetogodišnja majka petero djece.
- Moj najmlađi, ‘Az a-Din, puno je plakao i stalno govorio: ‘Gladan sam’. Srce mi se slamalo dok sam to slušala, plakala sam i ja, ali takva je bila situacija za sve. Objasnila sam mu da su svi gladni i da ne mogu ništa učiniti – rekla je ovog proljeća Hala Sha’sha’ah.
Prema podacima Amnesty Internationala, od listopada 2023. najmanje 66 djece u Pojasu Gaze umrlo je zbog pothranjenosti. Ova tužna brojka, nažalost, ne uključuje svu onu djecu koja su umrla zbog posljedica bolesti koje su se mogle spriječiti, a pothranjenost ih je pogoršala. Podaci kažu da je razoreni zdravstveni sustav Gaze već debelo preopterećen ranjenicima, no istodobno se mora boriti da spasi sve više dojenčadi i djece koja trebaju stručnu pomoć zbog pothranjenosti. Od početka godine ukupno je 18.741 dijete u Pojasu Gaze hospitalizirano zbog akutne pothranjenosti. Međutim, ujedno velika većina djece koja pate od pothranjenosti ne može, nažalost, doći do bolnice zbog poteškoća koje uzrokuju naredbe o raseljavanju, teško bombardiranje i tekuće vojne operacije.