HDZ je trenutačno stranka na čijem čelu liberalni vođa vodi tihi, ali strašan rat s konzervativnim i klerikalnim protivnicima. U bitkama oko ratifikacije Istanbuske konvencije, u kojima je HDZ-ovoj desnici snažnu potporu dala koalicija Kaptola, malih i pravaških stranaka te obiteljski pokret, Plenković je, u prvom poluvremenu, izbušio protivničku mrežu.

On je svoje protivnike deklasirao ponajprije svojim obrazovanjem - minuciozno je i eruditno obrazlagao sve detalje važne za priču oko Konvencije - a potom i gardom lidera.

Ni jednog trenutka nije bilo sumnje da bi s vlastitim neposlušnicima učinio isto što i s Mostovim ministrima u Vladi - pokazao bi im izlazna vrata, a potom, glasom robota, naredio tajnici da gospodi ispiše nečasni otpust. Taktički, njegova prijetnja izborima bila je odlučujući moment. Ministri i zastupnici koji bi riskirali izbore morali bi računati na to da na kocku stavljaju ne samo 30 mjesečnih plaća (oko pola milijuna kuna, plus ostale privilegije), nego i svoju političku budućnost. Koliko bi ih opet bilo izabrano?

A koliko osuđeno na gledanje Sabora na televiziji? Plenkovićevi su protivnici, doduše, postavili i kontrapitanje - a tko ti jamči da ćeš ti sastavljati liste?

Poteškoća s njegovim rivalima sastoji se u tome što marširaju u širokoj, ali blijedoj formaciji. Ima ih puno, ali se ni jedan ne usudi otvoreno osporiti Plenkovićevu vlast. Tome je najbliži Davor Ivo Stier, koji je demonstrativno dao ostavku na mjesto ministra vanjskih poslova kad je Plenković iz Vlade izbacio Most, a uveo HNS. Tradiciju otpora nastavio je pismom iz Argentine, u kojemu je ratifikaciju Istanbulske konvencije proglasio izdajom demokršćanskog principa stranke. Miro Kovač stalno brunda protiv Plenkovića, ali iz njegovih rečenica ni forenzičari ne bi uspjeli izvući neki optužujući sadržaj. To je više pasivni otpor, kao sjedenje na ulici, kojemu katkad pribjegavaju aktivisti nevladinih organizacija. Najopasniji, Milijan Brkić, izgleda kao neprijatelj iz narodne mudrosti, onaj kojega se drži blizu, puno bliže od prijatelja. Čini se da je, shvativši da akcija protiv Istanbulske propada, ustuknuo, pa u ovom trenutku i ne izgleda kao Plenkovićev protivnik... Dovršetak stranačkog statuta i podjela funkcije glavnog tajnika na tri čovjeka bit će presudni međukoraci do konačnog okršaja Plenkovića i rivala. Splitski prosvjed protiv Istanbulske konvencije, najavljen za 6. travanja, trebao bi im dati malo vjetra u jedra, no on je u ovoj utakmici ipak favorit.

1. U prvom scenariju, Plenković mete trijumvirat nesložnih protivnika i postaje neupitni lider HDZ-a.     

2.  U drugom scenariju, protivnici pobjeđuju Plenkovića i na tron stupa novi vođa - ali se ne zna tko je to...     

3. Prema trećem scenariju, nakon stranačkih izbora dolazi do potpunog resetiranja moći u stranci, prema glasovima članova.     

4. Prema četvrtom scenariju, dolazi do kompromisa između Plenkovića i Brkića, a Kovač i Stier gube.     

5. Prema petom scenariju, mrcvarenje stranke, koje proizlazi iz ravnoteže nemoći, nastavlja se u beskraj.