Grad  Palmira, koji su pregazili ISIL-ovi militanti, mnogima je poznat i kao “najhrvatskiji” grad na Bliskom istoku.

Kada sam ga posjetio prije nekoliko godina, u njemu je bilo jako lijepo biti Hrvat. Svaki drugi stanovnik znao je barem nekoliko fraza na hrvatskom jeziku, a oni koji nisu znali nijednu, znali su za Šukera, Rapaića, Bobana, Prosinečkog... i to da je riječ o ugodnoj mediteranskoj zemlji. Palmirci su Hrvate ipak doživljavali više od običnih turista. Ponajprije zbog poznanstava s radnicima Ine i drugih naših tvrtki, zaposlenima na obližnjim naftnim i plinskim poljima. Ako ste bili razgovorljivi, već drugog dana boravka, na ulici bi vas pozdravljali, a uz malo sreće, “trpjeli” biste bezbrojne pozive na odmor u njihovim vrtovima punima maslina, datulja, palmi, pistacija, šipaka, poneki i s bazenom s izvorskom vodom, što je bila jedna od okosnica njihova turizma. U dijelu s antičkim ostacima upoznao sam iznimno gostoljubive Beduine. Sprijateljio sam se s Maherom koji mi je pričao da ga iz Palmire nije uspjela odvući ni njegova djevojka iz Engleske. Jako ih je bilo sram Al-Kaide za koju su gorljivo isticali da sramoti njihovu vjeru. Danas je Palmira grad duhova. Tko nije pobjegao ISIL-u, taj je ubijen na najokrutniji mogući način. Vojni analitičar Igor Tabak danas upozorava da je ISIL nedavno već razorio antički Nimrud i Hatru u Iraku. Osim toga i brojne crkve, džamije i sve što im nije po volji.

- Ti koji su upali u grad nisu nimalo nježni prema svemu neislamskom - kaže Tabak.