Preminula je Sonja Braut, posljednja urednica čuvenog magazina Svijet, koja je radila i u magazinima Mila i Gloria, u Vjesniku te na HRT-u. Braut je rođena u obitelji novinara. Majka, otac i očuh bili su novinari, izvijestili su iz Hrvatskog novinarskog društva.

Iako je studirala ekonomiju, 1972. objavila je svoj prvi ‘pravi’ tekst, a kada se očuh razbolio, od njega je preuzela nekoliko rubrika. Kao mlada urednica u Svijetu napisala je knjigu ‘Tinejdžeri traže odgovore‘, radila je priloge na tadašnjoj Televiziji Zagreb pod nazivom Tele-Vjesnik.

Bila je posljednja glavna urednica kultnog ženskog časopisa Svijet, koji je u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji bio jedan od nositelja progresivnih društvenih ideja i među prvima otvoreno progovarao o seksualnosti i brojnim tabu temama jugoslavenskog društva.

Kako su naveli iz HND-a, Braut dolazi iz glasovitih novinarskih obitelji Braut, Švarcmajer i Smrekar, široj hrvatskoj javnosti poznata je kao modna novinarka i urednica, novinarka i urednica tzv. ženskih magazina Svijet, Mila i Gloria, ali je radila, između ostaloga, i na HRT-u i u dnevnom listu Vjesnik. Službeno je u “prijevremenoj” mirovini, ali aktivno surađuje s Glorijom i na Facebooku svakodnevno objavljuje divne eseje o Zagrebu, europskim gradovima koje posjećuje, životu u Hrvatskoj i fenomenima i problemima s kojima se naše društvo susreće.

Sonja Braut-Kazić cijeli je radni vijek posvetila novinarstvu, o čemu je govorila u intervjuu za portal Crol.hr. Tada je o stanju medija u Hrvatskoj rekla:

- Čini mi se da su današnji mediji djeluju kontroliranim više zbog karijerizma i neupućenosti pojedinih urednika i novinara, nego što su to stvarno. Prevladava poslušnički duh, svejedno treba li se klanjati profitu i oglašivačima, ili nekoj političkoj centrali. A ne odnosi se to samo na medije. U četvrt stoljeća razvijanja klijentelizma i prodaje duše i tijela pojedinim strankama to je postao način življenja u mnogim dijelovima zemlje. Članstvom u strankama i glasanjem za njih na svim izborima kupuje se školovanje djece, zapošljavanje članova obitelji, osigurava veći prihod, bolja penzija itd.. Na više razina je to pogubno za naše društvo, a osobito jer ljude potiče na iseljavanje. To nije ona Hrvatska koju bi si itko dobrohotan poželio i samo se mogu nadati da će se naći kritična masa onih koji će moći okrenuti kormilo tako da važnima postanu prave vrijednosti, prvenstveno uljuđenost, znanje, sposobnost i tolerancija.