Morala je to biti riječka Nadbiskupija, morao je to biti Mate Uzinić. 

Jedini hrvatski biskup koji će se ograditi od povezivanja vjerskih i političkih, nacionalističkih, pa i totalitarističkih simbola.

"Ograđujemo se od ustaških natpisa, neovisno o kontekstu u kojem su se pojavili, kao i od nacističkih simbola koji su se pojavili tijekom procesije", navodi se u jučerašnjem priopćenju riječke Nadbiskupije povodom procesije svetog Vida u kojoj su se pojavile zastave HOS-a s pozdravom "Za dom spremni", dok je na društvenim mrežama osvanula fotografija jednog od sudionika procesije s kuukastim križem.

Nadbiskupija ističe kako "crkvena procesija nije mimohod niti demonstracija, nego čin vjere, molitve i zajedništva Božjega naroda" te upozorava kako je ovoga puta bila "instrumentalizirana za pokušaje rehabilitacije i normalizacije simbola totalitarnih ideologija".

Koliko puta smo to trebali čuti u javnom prostoru? Koliko puta se to moralo izgovoriti, ali se prešutilo?

Križ i ZDS

Mate Uzinić javno je raskinuo poveznicu između križa i ZDS-a, vjere i ideologije, religije i politike, što praktički predstavlja presedan u javnom prostoru, u eri kleronacionalističke revolucije koja je zahvatila Hrvatsku.

Jedan od radikalnih primjera koncerti su Marka Perkovića Thompsona na kojima se mač i ZDS vežu s križem, krunicom i Gospom, dok se na raznim desničarskim medijima i vjerskim manifestacijama križevi vežu uz ustaše, hrvatstvo uz kršćanstvo, a nacionalizam udružuje s klerikalnom komponentom u promociji desničarske ideologije.

Čak i ministri u Vladi, poput Ivana Anušića, u istoj rečenici priznaju da su vikali "Za dom spremni" i poručuju da bi Hrvatska i Europa trebale počivati na kršćanskim vrijednostima.

Nova promocija ZDS-a

Takvo povezivanje križa i ZDS-a viđeno je na riječkoj procesiji na kojoj su sudjelovale i neke braniteljske udruge, što je ponovno iskorišteno za promociju kleronacionalizma.

Na taj se način, i kroz vjersku procesiju, želio dati novi oblik legitimiteta ZDS-u: kroz Domovinski rat, kroz Thompsonovu pjesmu, kroz navijačko skandiranje, kroz domoljublje, hrvatstvo i naciju, a onda naravno i kroz vjeru.

ZDS odavno stupa pod križem, a Mate Uzinić bio je prvi visoki crkveni dostojanstvenik koji se tome javno usprotivio.

Nažalost, mogao bi u tome ostati usamljen, kao izuzetak koji potvrđuje zabrinjavajuće pravilo da hrvatski biskupi i Katolička crkva već desetljećima sponzoriraju, inspiriraju i podržavaju razne desničarske stranke, pokrete, udruge, čak i akcije nasilničkog rušenja vlasti ili revitalizacije totalitarne ideologije.

Crkva nema problem

Crkva ne pokazuje otpor prema radikalizaciji, niti otkriva da ima problem s ideološkom i političkom manipulacijom vjerom, vjerskim simbolima i vjerskim osjećajima.

A sada se riječka vjerska procesija koristila kao paravan za novi oblik promocije ustaštva. 

Pitanje je tko bi iz crkvenih krugova taj paravan srušio da nije bilo Mate Uzinića. U ovom trenutku, nažalost, još uvijek usamljenog glasa u Katoličkoj crkvi u Hrvata.