Snažno nevrijeme koje je u srijedu navečer zahvatilo otvoreno more sjevernog i dijela srednjeg Jadrana donijelo je i rijetku, ali potencijalno opasnu pojavu poznatu kao meteotsunami. Riječ je o dugim morskim valovima nalik tsunamiju koji, za razliku od potresnih, ne nastaju zbog seizmičke aktivnosti, već zbog naglih promjena u atmosferi.
POGLEDAJTE VIDEO:
Takvi meteorološki tsunamiji nastaju pod utjecajem atmosferskih poremećaja poput naglih promjena tlaka zraka, atmosferskih gravitacijskih valova, prolaska fronti ili olujnih udara. Iako su takvi procesi često relativno slabi, u određenim okolnostima mogu pokrenuti valove koji se postupno višestruko pojačavaju prije nego što stignu do obale.
Ključnu ulogu pritom imaju dva procesa, navode iz Instituta za oceanografiju i ribarstvo. Prvi je Proudmanova rezonancija, koja nastaje kada se brzina atmosferskog poremećaja podudari s brzinom dugih morskih valova. Drugi je rezonancija luke, do koje dolazi kada se frekvencija dolaznih valova poklopi s prirodnim oscilacijama mora u luci. Dodatno pojačanje događa se na kontinentalnom plićaku, pa valovi prije udara u obalu mogu narasti i više od stotinu puta.
Prema podacima Instituta za oceanografiju i ribarstvo, razorni meteotsunamiji zabilježeni su u Japanu, Španjolskoj, Kini, na Velikim jezerima u Sjevernoj Americi, uz istočnu obalu SAD-a te na brojnim drugim lokacijama. Među područjima posebno izloženima ovoj pojavi nalazi se i istočna obala Jadrana.
Hrvatska pritom zauzima posebno mjesto u svjetskim istraživanjima meteotsunamija. Naime, Velika poplava u Veloj Luci 21. lipnja 1978. godine smatra se najjačim poznatim meteotsunamijem u svijetu. Tada su se iznenada pojavili valovi visoki do šest metara, s razdobljem oscilacije od oko 20 minuta, koji su izazvali jednu od najvećih prirodnih pomorskih katastrofa u novijoj hrvatskoj povijesti. Procijenjena šteta iznosila je sedam milijuna američkih dolara, odnosno gotovo četvrtinu tadašnjeg godišnjeg prihoda cijelog otoka Korčule.
Osim tog događaja, u Jadranskom moru tijekom desetljeća zabilježen je niz meteotsunamija različitog intenziteta. Neki su ostali sačuvani tek u lokalnim predajama, dok su drugi detaljno dokumentirani i znanstveno analizirani.
Iako su meteotsunamiji rijetki, stručnjaci upozoravaju da predstavljaju ozbiljnu prirodnu opasnost zbog svoje iznenadne pojave i mogućnosti naglog plavljenja obale. Upravo zato njihovo praćenje i bolje razumijevanje atmosferskih procesa koji ih uzrokuju imaju važnu ulogu u unapređenju sustava ranog upozoravanja i zaštite priobalnih područja.