Prije je Bibinje bilo malo misto, nije bilo asfaltiranih cesta, rasvjete, imali su samo jedan restoran. Ali ono što nas najviše privlači su dragi ljudi i gostoprimstvo.

Tako govori Cillia Schuligoi koja rodnu Austriju vrlo rado zamijeni hrvatskim Bibinjama. Prije 50 godina, na nagovor prijatelja, mladi bračni par iz Austrije, Cillia i Hubert Schuligoi, stigao je u Bibinje. Dolazak u tadašnje Bibinje iz Austrije za njih je predstavljao pravi robinzonski pothvat jer Bibinje tad nije imalo ni asfaltirane ceste. No to je bio najmanji problem. U Bibinjama su naišli na drage ljude. Cilllia se prvih ljetovanja prisjeća držeći u ruci fotografije prvih domaćina, zahvaljujući kojima je umjesto prvotno planiranih pet dana, mladi par u Hrvatskoj ostao nevjerojatnih šest tjedana.

Cillia u Bibinje dolazi i danas, u 76. godini.

- Kad bi Cillia i Hubert došli u Bibinje, kod nas bi svaki dan bila fešta. Vrtija bi se ražanj, peklo bi se prase ili janje, feštalo se uz domaće vino, baš smo uživali – priča nam prisjećajući se svojeg djetinjstva Marija Karaban, rođena Sekula, čija je obitelj ugostila austrijski par.

- Oni su nam kao dio familije – dodaje Marija pokazujući nam fotografije sa svojeg vjenčanja s pokojnim Hubertom i gospođom Cilliom.

- Bili su i na mojem piru – uključuje se u razgovor Jagoda Sekula, od koje saznajemo kako su gospođa Cillia i Hubert sa svoja dva sina i kćeri nazočili svakoj svadbi u obitelji Sekula što dovoljno svjedoči ovom pola stoljeća prijateljstvu. Danas u Bibinje ne dolaze samo ljeti, njezina dva sina u Bibinjama imaju jedrilicu i dolaze barem nekoliko puta godišnje.

Bibinje su zavoljela i njihova djeca koja već stvaraju nove uspomene na bibinjska lita. Zamjenik načelnika Općine Bibinje u znak zahvalnosti obitelji Schuligoi poklonio je sliku mlade bibinjske umjetnice Tereza Kardum Kinda.