Ustavni sud je odlučio da Stjepan Mesić ipak leti iz Ureda bivšeg predsjednika Republike.
To je bilo ono što je Most tražio u pretprošloj predizbornoj kampanji, to je ono što je Vlada odlučila i Sabor potvrdio.
No sada se postavlja pitanje: hoće li Most tu odluku Ustavnog suda i prihvatiti?
Hoće li stranka Vlahe Orepića prihvatiti odluku suda čije raspuštanje je njegov istaknuti član Vlade i ministar unutarnjih poslova nedavno tražio? Hoće li uvažiti odluku institucije u koju Orepić "nema povjerenja", optuživao je za nevjerodostojnost, korupciju i tražio od nje kolektivnu ostavku, a Božo Petrov ga u tome podržao?
Mesić kao saveznik
Ustavni sud odbio je danas žalbu Stipe Mesića zbog neustavnosti odluke Hrvatskog sabora o ukidanju njegova ureda bivšeg predsjednika države sa svim pravima, kao i nastavak njegova javnog djelovanja na teret državnog proračuna RH.
Orepić i Most time će vjerojatno biti zadovoljni. To je ono što su oni promovirali, gurali kroz Vladu i Sabor te konačno potvrdili na Ustavnom sudu. Ali to je odluka koju je donijela institucija koju je Orepić grubo izvrijeđao, iskritizirao, optužio za korupciju, pozvao na samoukidanje.
Kakvu težinu ima ta odluka za Orepića i Most, ako ju je donijela za njih tako nevjerodostojna institucija?
Moglo bi se čak reći da je danas Orepić dobio saveznika u Stipi Mesiću koji je podnio zahtjev za ocjenom ustavnosti i ostao kratkih rukava. Možda on sada usvoji Orepićev argument i odbaci odluku Ustavnog suda.
Možda on ponovi Orepićeve riječi kako "ovaj Ustavni sud možda ima legalitet, ali nema legitimitet". I da on "ne vjeruje u ovaj saziv Ustavnog suda i ne vjeruje da može donositi kvalitetne odluke".
Je li ova današnja odluka za Orepića bila "kvalitetna"?
Pritisak na Ustavni sud
S druge strane, s obzirom da Orepić, kao istaknuti Mostov kadar, napada Ustavni sud još od predizborne kampanje, moglo bi se poigrati s tezom da je upravo on time, kao i kasnijim pozivima na kolektivnu ostavku, izvršio pritisak na Ustavni sud koji donosi odluke sukladne politici Mosta.
Sad nema više razloga pozivati na kolektivnu ostavku. Sad odluka Davorina Mlakara, a.k.a. Gordana Dolovića, ima težinu, uvjerljivost, legitimitet.
Uglavnom, čekala se prva odluka Ustavnog suda nakon Orepićevih tirada da se vidi kako će ona odjeknuti u javnosti.
Svaka presuda, svaka odluka, svaka riječ sudaca Ustavnog suda postavljat će se u kontekst Orepićevih nečuvenih i skandaloznih napada. Napada istaknutog člana Vlade i vladajuće koalicije, predstavnika vlasti, sustava, institucije.
Ako Ustavnom sudu ne vjeruje Orepić, hoće li mu sada vjerovati Mesić? Ili svi koji se s njim slažu i podržavaju ga?
Istodobno, Miroslav Šimić danas je u ime Mosta odaslao priopćenje javnosti u kojem ističe kako je oduševljen odlukom Ustavnog suda o "švicarcu" i valutnoj klauzuli. Kako može vjerovati instituciji koju je Orepić tako efektno demontirao i dezavuirao?
Vjeruje li "90 posto političara"?
Jučer se Orepić u Pressingu N1 televizije hvalio da mu "90 posto političara čestita na izjavama o Ustavnom sudu". Znači, devet od deset političara dijeli njegovo mišljenje da je ovakav Ustavni sud "nelegitiman", te da stoga donosi "nekvalitetne odluke", odnosno odluke u koje ne treba vjerovati.
Čemu onda sve ovo?
Da je Ustavni sud usvojio Mesićevu žalbu i usvojio tužbu sedam banaka zbog valutne klauzule, svi ti političari odmahnuli bi rukom i rekli da "drugo nisu ni mogli očekivati od suda koji je legalan, ali nije legitiman". Sad je, naravno, Ustavni sud legitiman, jer je potvrdio želje Vlahe Orepića, Bože Petrova, Mosta i HDZ-a.
Davorin Mlakar zaradio je njihovo povjerenje. A i "Gordan Dolović".
I tako, nastavljamo po starom.
Ministar u Vladi izvrijeđa, dezavuira, napadne Ustavni sud, za to dobije packu od premijera i pohvale od predsjednika Sabora i "90 posto političara" i idemo dalje kao da se ništa nije dogodilo.