Potpukovnica Nadežda Popova, jedna je od najboljih pilotkinja postrojbe "Vještice noći" jednom je prilikom samo u jednoj noći imala 18 borbenih letova. Tijekom cijelog rata imala je 852 borbena leta. Nakon rata je odlikovana Medaljom časti, Ordenom prijateljstva, Lenjinovim ordenom i Ordenom Crvene zastave.
Kći radnika na željeznici vidjevši da na srce Rusije hita četiri milijuna njemačkih jedinica htjela je dati svoj doprinos obrani države. Dotad u vojnim redovima žena gotovo uopće nije ni bilo. Nadežda je na frontu 1941. izgubila starijeg brata i nitko je nije mogao zaustaviti u naumu da se i ona bori.
Trošni i slabo opremljeni aviončići
Tada 19- godišnja Nadežda bila je jedna od prvih djevojaka koja se javila za edukaciju za pilota, a pridružila se 'Vješticama noći ili 588. regimentu noćnih bombardera.
Obuka pilotkinja starih između 17 i 26 godina započela je u gradiću Engelsu 1942. godine. S obzirom da su pilotirale avionima koji su bili vrlo lagani, ali i spori i ranjivi, ženske flote mogle su polijetati samo noću. Danju bi bile tek topovsko meso na kojem bi nacisti vježbali ciljanje.
Ova jedinica bila je jako slabo opremljena. Pilotkinje su nosile posuđene uniforme, letjele su na "Polikarpovim" dvokrilcima PO-2, koji su imali samo najosnovnije instrumente. Nije bilo radija, za navigaciju se koristila štoperica i mapa, avioni nisu nosili mitraljeze..
Do kraja rata sve tri ženske flote imale su ukupno 40 timova od po dvije osobe, a svaki je tim po noći mogao odraditi i po 18 bombardiranja . Naime, s obzirom na malu nosivost u jednu se misiju moglo nositi tek šest bombi. A nosivost je bila toliki problem da sa sobom nisu mogle imati ni padobrane. Bio je to rizik na koji su dobrovoljno pristajale.
Avione oslikale cvijećem
U svaku misiju išla su po tri aviona. I dok je prvi odvraćao pozornost nacističkih snaga, druga dva su gasila motore i tiho letjela ne previše iznad njemačkih vojnika i po njima bacala bombe. Upravo zbog zastrašujućeg zvuka aviona koji su prelijetali ugašenih motora, nacisti su 588. regimentu prozvali ' Nachthexen ' iliti 'Vještice noći' . Među njima su čak kružile glasine da Sovjeti opakim Ruskinjama daju tablete zbog kojih noću vide poput mačaka .
One su pak novi nadimak primile i s ponosom ga nosile i u desetljećima nakon rata. Iako su bile očigledno vrlo učinkovite, podcjenjivali su ih i sami Rusi kojima nije odgovarala ideja o ženama koje ratuju i koje su u tome itekako uspješne. One su stoga iz prkosa avione oslikale cvijećem te u boj išle s ružem na usnama .
'Vještice noći' su do kraja rata odradile oko trideset tisuća bombardiranja te na naciste bacile više od 20 tisuća tona eksploziva . Kraj rata dočekale su 23 'vještice' koje su odlikovane najvišim vojnim odličjima. Među njima i Nadežda Popova
Sve preživjela, u ratu upoznala i muža
Već u prvoj misiji izgubila je dvije prijateljice, no ona je uspješno dočekala kraj rata. Iako su je nekoliko puta oborili, a bila je prisiljena i sletjeti nekoliko puta, nikad nije doživjela nikakvu povredu. U ratu je upoznala i muža, pilota Semyona Kharlamova.
Umrla je na današnji dan 2013. godine, a u posljednjem se intervjuu prisjetila mladosti:
- Ponekada gledam u crnilo i zatvorim oči. Tada samu sebe opet mogu vidjeli kao mladu djevojku koja leti u trošnom aviončiću. Tada se zapitam: 'Nadia, kako si to izvela?'