Stanovnici provincije su suživljeni s predrasudama svake vrste, nekako to ide jedno uz drugo. Sajam zaista je prva asocijacija na Benkovac već dugi niz godina, nemamo s tim problem, zna biti i simpatično svakog desetog u mjesecu gledati iste priloge na dnevnicima televizijskih kuća koji svaki put ponavljaju frazu „od igle do lokomotive“ i slično. Naviknuti smo na to kao i na pitanja ima li janjetine ili imate li vi semafore kao da su semafori nekakvo mjerilo napretka i civilizacije u 21.stoljeću, a janjetina nešto što jedemo od rođenja. Takvih pitanja nisu lišeni ni školovani ni neškolovani, naprosto to je nešto ljudima jednostavno i blisko – rekla nam je Dunja Gusić, predsjednica udruge Vlajter-ego iz Benkovca koja predvodi entuzijaste u tom malenom gradiću u zadarskom zaleđu.
Benkovac, srce Ravnih kotara, Vlaji, ruralno, KUD-ovi, pazar su neke od prvih asocijacija na grad, ali tu si i oni
Svojim primjerom oni žele pokrenuti svoje okruženje i dokazati kako svi moramo krenuti od sebe kako bismo izgradili bolji svijet oko nas, svijet pun predrasuda koje se pobijaju „puževim korakom“.
- Želimo pokrenuti nešto, djelovati za nas znači živjeti, a života je prije tih 10 godina falilo i to se osjećalo na svakom koraku, u svakoj ulici i prostoru koji nas je okruživao. Ukratko, grupa mladih ljudi je željela napraviti nešto za svoj grad kojem je falilo događanja u kojima bi mladi pokazali da su i oni tu i da imaju što reći i pokazati – rekla je Dunja.
Ova inspirativna priča započela je s prvim Vlajternativa festivalom koji je održan prije deset godina, a potom i osnivanjem udruge Vlajter-ego.
Njihova priča napokon je doživjela i filmska platna. Film u režiji Ante Sorića prošlu subotu premijerno je prikazan na Kaštel Benkoviću. Najavljeno je kako će ubrzo moći biti pogledan i u još nekim gradovima.
Što je to Vlajternativa festival?
To je bio "diy koncert" inspiriran višegodišnjim nepostojanjem drugačijim kulturno – glazbenim sadržaja, stogodišnjicom postojanja Hajduka, pasivnošću mladosti, otvaranjem Pizzerije Pape, punkerskom svirkom u Domu kulture par mjeseci ranije, te preklapanjem njihovih ukusa i svjetonazora. Sve je to napravio mladenački bunt u borbi protiv postojećeg stanja u tom gradu.
Koliko je ta vizija bila uspješna govori činjenica je u kolovozu održan deseti jubilarni Vlajternativa festival.
- Konačno je održana jubilarna deseta Vlajternativa koja je trebala biti lani. Moram priznati da nismo imali velika očekivanja, godina pauze, pasivnosti koja nas je sve međusobno udaljila, strah i neizvjesnost organizacije u pandemijskim okolnostima, nova lokacija festivala i mnogi drugi čimbenici. No, uspjeli smo - kazala je Dunja.
Tvrdi i kako ih mnogi glazbenici podržavaju - poput TBF-a, Psihomodo popa, Leta 3 i mnogih drugih.
- Naša priča bi bila još sretnija da mogu reći kako će nove generacije nastaviti priču s Vlajternativom, ali zasad još ne mogu stati iza te rečenice. Reakcije ostalih građana su isto zanimljive, bilo je svakakvih komentara, i negativnih naravno, ali u nekakvom simpatičnom kontekstu. Bilo je i ružnih kao da nas treba maknuti i da smo smetnja tu jednu noć u godini kada oni ne mogu spavati tih par sati pa zovu i policiju jer valjda su naviknuli na tišinu i pustoš benkovačkih ulica i ljeti, a pogotovo zimi. Nema veze, mi ovo radimo iz ljubavi prema našem Benkovcu u kojega na taj jedan dan dođe više od tisuću ljudi iz cijele Hrvatske, šetaju ulicama, sjednu u kafić, restoran, traže smještaj i ponesu uspomenu s Vlajternative u svoje gradove – kaže naša sugovornica.
Zanimljivo, prostor u kojem je cijela ova priča započela je Benkovački dom kulture. Danas – u ruševinama.
- Dom kulture je srušen i gradit će se novi, a također uz njega se radi i novi koncertni prostor. Nekako smo bili srasli sa starim Domom, prilagodili se njemu, njegovim zidovima koje smo osjećali svojima – rekla je pa dodala.
- Vjerujte nije bilo lako gledati kako se ruši jer je time simbolično srušen i dio nas, ali ne samo kroz rad udruge nego i kroz naše odrastanje - tamo smo pogledali prvi film, prvu predstavu. Rušenje podrazumijeva i stvaranje, zato imamo velika očekivanja od novog Doma kulture, ne samo u arhitektonskom smislu, nego i u vođenju, upravljanju, osmišljavanju sadržaja i cijelom konceptu te institucije na koju čekamo više od 20 godina. Sam naziv ima veliku težinu zbog riječi kultura kojom se danas razmeću i oni koji s njim nemaju nikakve veze. Želimo da novi Dom bude mjesto otvoreno svima koji žele kreirati isključivo kulturne sadržaje za kojima ovaj grad vapi – nada se Gusić.
Teško je razlikovati kvalitetu od šunda
- Glazba, ples, kazalište, film, fotografija, slikarstvo su nešto što treba biti dostupno mladim ljudima u njihovom formiranju, a pogotovo danas kada im je teško razlikovati kvalitetu od šunda - podvukla je Dunja prije nego smo se dotaknuli teme budućnosti mladih ljudi, koji su često glavni motiv priča o opstanku naroda što često i nije slučaj.
- Slobodno i sigurno mogu reći da je nas nekoliko u Benkovcu zadržala Vlajternativa. Bilo je godina kada bi rekli da odlazimo jer nam je dosta prijatelja otišlo ili u Irsku, Njemačku ili u neki drugi veći grad u Hrvatskoj i onda nakon Vlajternative stignu pozitivne reakcije bendova, publike koji nam kažu da su očekivanja sve veća iz godine u godinu i mi smo tako svoju mladost dali Benkovcu i Vlajternativi, ali to je sad duga priča – rekla je.
Treba pokazati brigu za mlade bez obzira o stranačkoj podobnosti
- Fakultetski obrazovani mladi ljudi često ostaju u gradovima studiranja, a oni sa završenom srednjom školom se zapošljavaju u tvornici metalnog lijeva ili se upuštaju u privatne poslove vezane uz poljoprivredu, a u novije vrijeme i turizam što daje nekakvu dozu optimizma cijeloj priči. Važno je svima pružiti iste startne pozicije i na taj način pokazati brigu za sve mlade ljude neovisno o stranačkoj podobnosti, odnosno nepodobnosti – priča govoreći kako se i dalje tek nekolicina mladih ljudi, nakon studija, vraća u Benkovac.
- Ušli smo u ovu priču iako ishod nismo mogli predvidjeti, ali bili smo toliko uvjereni u sebi da sada s ponosom možemo pričati o ovoj nezavisnoj, alternativnoj i urbanoj sceni u gradu u kojem se polako stvarao potpuno ruralni, tradicionalni identitet. Zvuči kao nedostižni cilj, ali danas smo tu gdje jesmo – zaključila je predsjednica ove zanimljive udruge.