To je to što me zanima!

Vozačicu busa iz Srbije slave u Americi: Spasila je dječaka (1)

U međuvremenu su stigli policija i vatrogasci. Policija je rekla da je dječak nestao dok je njegova majka imala "mentalnu krizu". Dječaka su vratili ocu. Irena kaže da je sretna što je mogla pomoći
Vidi originalni članak

Irena Ivić, porijeklom iz Srbije koja radi kao vozačica autobusa u Milwaukeeju je 22. prosinca prošle godine spasila dječaka (1) koji je hodao ulicom bosonog.

Na sebi je imao samo bodi, a vani je bilo hladno. Irena je primijetila dječaka dok je vozila poluprazan autobus. Odmah je stala i potrčala za dječakom. Uhvatila ga je i unijela u autobus.

POGLEDAJTE VIDEO:

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video

- Sva se tresem - rekla je Irena kada se vratila u vozilo.

Jedna je putnica odmah dala svoju jaknu kako bi Irena utoplila dječaka. Dječak je zaspao u njezinom naručju. U međuvremenu su stigli policija i vatrogasci. Policija je rekla da je dječak nestao dok je njegova majka imala 'mentalnu krizu'. Dječaka su vratili ocu. 

- Sretna sam da sam se našla na pravom mjestu upravo vrijeme - kaže Irena, piše N1.  

Idi na 24sata

Komentari 48

  • MilanBabic 13.01.2019.

    sad ste pomogli sto je ljudski sta bih jos htjeli odlikovanje ili kog vraga sto ste srbi toliko lakomi za neka odlikovanja secaam se od vojnog roka

  • 12.01.2019.

    Eto i ja spasio mislim 2010-11tedijete u kanadi (djevojčicu)2.5 godine stara u kanadi. Oko 10 minuta je bila pod vodom. Kad sam je izvukao bila je potpuno mrtva. Uzelo je dosta vremena dok sam je povratio u život. Danas je potpuno zdrava. Dobio sam zlatnu i srebrenu medalju ali ta vijest nije baš obišla svijet. Svaka čast ženi ali ovo nije baš priča da toliko izazove pažnje. Može se i pogledati: (Mario Knezevic hero)

  • Prva Proleterska 12.01.2019.

    E ebi ga, kad se to desi u USA, onda pišu sve novine Rvatske i svjeta a kad se to isto dogodi u Hrvatskoj, ni lokalna radio stanica ne oda priznanje spasilici .To se je dogodilo meni, kad je iz kuće pobjegla 20mjeseci stara kčer, nismo znali, da može već dosegnuti kvaku izlazna vrata - stara starinska teška -i da se osudi sama po stepenicama, te iz dvorišta i prolaza izaći na glavnu gradsku ulicu , da se razumijemo Maršala Tita a ne negdje na kraju grada. Bosa u pajkicama, odlutala po trotoaru jedno 150m od kuće. Sreća, da je bila siesta, pa nije bilo prometa a ni ljudi po cesti. Prolaznica , koja je na nju naletjela , nije bila iz toga djela grada , pa je imala muku , dok je saznala od prolaznika , kojih i nije bilo , čije je djete ! Zvoni mi na vrata jedna žena i kaže izvinite , jel ovo vaše djete. Nisam ni pogledao djete , šta da ga gledam , moja su na broju , jedan kod mene, mala u drugom djelu stana kod žene. Presjeće mene a šta ako nije kod žene . Pogledam ja konaćno malu , kad ono moja. Jesam se odsjekao i presjekao i odsjekao samo što nisam zviznuo na pod ! Zaboravio ženu i častiti , nisam je ni pitao kako se zove - ništa , samo smo sjeli skupa sa mojom i u kuhinji dizali srušeni smisao bitisanja jedan drugome. Okrenuo sam odmah kvaku , da se je otvarala na gore , pa onda gosti nisu znali izlaziti a ne možeš im od sramote ni kazati, zašto je okrenuto ! Savjet , okrenite kvaku u drugu stranu , da se djete ne može objesiti na nju i tako vrata otvoriti!

Komentiraj...
Vidi sve komentare