Viktor Gotovac (46) je upravo izabran za predsjednika zagrebačkog SDP-a koji je oslabljen internim sukobima i na prilično niskim granama.
Kao profesor na katedri radnog i socijalnog prava nije bio dio klanovskih bitki u stranci, kao ljevičar je bio napadnut od sindikata, pije kavu sa Zlatkom Hasanbegovićem, a prva najava je vraćanje Tita u Zagreb.
Zašto ste se uopće kandidirali za šefa oslabljenog zagrebačkog SDP-a nakon samo tri godine članstva?
Nekako ispada da je pitanje članstva u stranci, pitanje kalendara, datuma i statistike. Nije. Nakon tri i pol godine članstva odlučio sam doprinositi, a ne samo pasivno gledati. Za to imam znanja, struku kojom sam se bavio i mogu ponuditi stranci, a jednako tako imam i energije da nešto mijenjam. Čini mi se da je to bilo dovoljno i da su članovi SDP-a to prepoznali.
Prva inicijativa je povratak Trga maršala Tita i ulica Aleksandre Zec. Zašto baš to i odmah ste dobili prigovor da se vraćate u prošlost?
To nije sasvim točno. Već u svom uvodnom izlaganju nakon što sam izabran sam rekao da su mi izuzetno važna socijalna i egzistencijalna pitanja građana. Tu imam najviše iskustva kroz svoj rad, a to je i misija SDP-a. Izuzetno su važna i komunalna pitanja u Zagrebu za koji želim da postane uređena urbana sredina koja će biti predvodnik i uzor cijeloj regiji, a ne samo Hrvatskoj. Ali da, mislim i da je ideologija silno važna u političkom djelovanju i po njoj se na kraju razlikuju političke stranke. Kroz imenovanje ulice po Aleksandri Zec, pa u konačnici vraćanje imena Trga maršala Tita šaljemo poruku o vrijednostima koje su važne i za što se zalažemo. Trg maršala Tita je promijenjen na jedan nasilnički, iznuđivački način u kojem građane nitko ništa nije pitao. To je sasvim pogrešno i zato ga treba vratiti. A ako građani na referendumu kažu da Tito ne treba imati svoj trg, onda ga opet treba maknuti jer će tada Zagrepčani donijeti odluku. Iznuda u politici mi nije bila prihvatljiva ni tada, ni sada, a pogotovo kada znamo kakve su crne konotacije bile u Hrvatskoj u vrijeme kada je ime trga promijenjeno. Što se tiče obitelji Zec, trebamo se sjećati svih nevinih žrtava i komemorirati ih. Od onih ubijenih u Vukovaru, ali i do obitelji koja je ubijena u Zagrebu.
Koja su tri cilja koja želite postići u Zagrebu za građane?
Postoji puno više od tri cilja. Upravo je SDP u sporazumu s Možemo! Inzistirao da se poboljša obrazovana i socijalna infrastruktura, ali i kadrovski osnaže te usluge jer su bolje obrazovanje i socijalna osjetljivost u korijenu socijaldemokracije. U komunalnoj infrastrukturi je Zagreb zapušten grad i nju pod hitno treba poboljšavati i graditi. Dosad je u pozadini svega bilo jedno neprihvatljivo netransparentno i koruptivno upravljanje gradom. Radi se o paradigmatskom pitanju u kojem građani moraju imati pošteno upravljanje i uslugu koja će odgovarati svemu onom što plaćaju, od prireza i poreza do komunalija. Želimo da građani za svoj novac zaista imaju najkvalitetniju uslugu i pravi osjećaj da žive u jednom europskom gradu.
U koaliciji ste s Možemo!, ali najavili ste promjene u tom odnosu. Kakve?
Promjene će se već dogoditi što će se morati ispunjavati stvari iz koalicijskog sporazuma. U njemu postoji odredba da se on svake godine revidira i u njega stavljaju novi ciljevi ovisno kako su oni prethodni bili ispunjeni ili mijenjani. Novo rukovodstvo ima na svoj način priliku obilježiti odnos s Možemo!, ponudi svoje ideje i očekivati drugačiju dinamiku njihova ispunjavanja. Ono što je sigurno je da SDP neće biti pasivni partner u toj koaliciji, nego onaj koji daje brzinu i ritam djelovanja.
Prijatelj ste sa Zlatkom Hasanbegovićem i Ivanom Penavom. Kako izgledaju vaši razgovori i hoće li puknuti prijateljstvo zbog Titova trga?
Samo da pojasnim, Penava je moj dugogodišnji prijatelj još od 1992. godine, dok se s Hasanbegovićem srećem na kavi. S Hasanbegovićem oduvijek imam različita stajališta što se tiče Trga maršala Tita, ali i po brojnim drugim ideološkim pitanjima. Ako nam to kao intelektualcima dosad nije smetalo da razgovaramo, ne vidim zašto bi smetalo kada sam izabran za predsjednika zagrebačkog SDP-a. U konačnici, kada je on mijenjao ime trga, jasno sam mu rekao zašto se ne slažem. Ako sada vratimo Trg maršala Tita, samo ćemo se vratiti u razgovore koje smo vodili prije par godina.