U jednoj od svojih posljednjih pjesama, napisanih posebno za čitatelja 24sata, najveća hrvatska pjesnikinja Vesna Parun opjevala je događaj u kojem je glavnu ulogu imao - vepar.
Nisu to bili veseli stihovi neke basne o vepru koji je preživio biskupsku sačmu, a ni balada o vepru Špiru, koji je stradao na Marjanu pod sačmom revnih splitskih lovaca. Bio je to istinit i bizaran događaj - golemi vepar napao je praščića. Rekoše nam očevici: 'Silovao ga!'
Vesna Parun preminula je godinu dana nakon što je napisala stihove nadahnute tekstom iz 24sata, u listopadu 2010. godine.
Možemo samo zamišljati kako bi ona danas, da je još među nama, svojim živim jezikom i oštrom satirom opjevala biskupa koji, umjesto vepra, pogađa čovjeka. Našao bi svoje mjesto u njenim stihovima možda i nesretni vepar Špiro s Marjana, sigurno i medvjedica koja je poginula braneći mladunce.
A baladu bi, bez dvojbe, zaslužio i lipicanac koji je skončao pod vlakom. Ili bi, s velikim zadovoljstvom, jednu sočnu satiru rimovala za direktora ergele koji je nesretnog konja "posudio" za jahanje sinčiću...
U počast tim životinjama, medvjedici, vepru Špiri, lipicancu, pa i vepru koji se izmakao biskupskom hicu, ponovno objavljujemo pjesmu Prasac i vepar:
PRASAC I VEPAR (Vesna Parun, 11. prosinca 2009.)
U nekom dnevnom listu
- a u kojem, zna se -
čudna osvanu vijest:
Vepar napao prase!
Drsko je srušio plot,
u crn se svinjac nabio
i prascu preplašenom
rilo u šupak zabio.
A prasac rokće i sopće:
- Pusti me, nisam ja krivac!
Ne znam što je vaš pivac
sakrio u moj svinjac!
- Lažeš da ne znaš! Hulja si.
A ja sam moćan, velik.
I znam da skrivaš pod koritom
svoj tovljenički dnevnik!
- Ma kakav dnevnik? Tovljen sam
za božićno kolinje.
A ti si sretnik: imaš svod
nebeski, more sinje.
Sjeti se koji je danas dan!
Mi istoga imamo pretka.
U neko doba olovno
od lovčeva pao je metka.
Tad vepar njušku obrisa
i kimnu: - Imaš pravo!
Taj sveti fosil život ti
spasio, praščino! Zdravo.