Rijeci i ovoj županiji potreban je Isus, poručio je Marko Perković Thompson s koncerta u Rijeci. Nije objasnio što je točno htio reći, no rekao je to, kao prvo, samo tristotinjak metara udaljen od Svetišta Majke Božje Trsatske, najstarijeg hrvatskog marijanskog svetišta i, drugo, u gradu čiji nadbiskup Mate Uzinić iz dana u dan riječju i djelom provodi te poštuje Isusov nauk. To je učinio i jučer.

Nakon što je molitelje za “čednost” žena, koji su se svake prve subote u mjesecu u Rijeci okupljali ispred riječke katedrale, pozvao da mole unutra, oni su se Uziniću jučer i odazvali - ušli su na njegovu misu u crkvu sv. Vida. Došli su, međutim, i oni koji su protiv molitelja prosvjedovali, članovi kolektiva “Dodirni mi koljena”, poručujući kako time žele podržati Uzinićev trud da javni prostor zaštiti od instrumentalizacije vjere. Na misi su stajali jedni pored drugih. “Njihove poruke godinama su bile usmjerene na ženu kao podređenu, na ograničavanje ženskih prava i na nametanje jedne isključive vizije društva u javnom prostoru”, istaknuli su iz kolektiva te dodali kako su molitelji ipak promijenili svoje javne poruke, koje više nisu izravno usmjerene protiv žena.

Jučer su jedni i drugi došli na Uzinićevu misu, misu čija se riječ poklapa s Isusovim naukom, i odudara od onoga što možemo čuti od nekih drugih visokopozicioniranih svećenika.

Thompsonova bi tvrdnja mogla uvrijediti riječke, odnosno županijske vjernike. Isus nije trgovački putnik ili policajac niti su Riječani “izgubljene ovčice”. Isusov nauk nije administrativno omeđen. Treba li Isus Rijeci zbog plakata uoči koncerta, na kojima su Thompson i Gabriele D’Annunzio prikazani s podignutom desnicom i natpisom “U Rijeci znamo što je bilo”? Ili zbog uputa kako preko antifašističkih ulica i trgova doći do koncertne dvorane? Ti su antifašisti dali život u borbi protiv zla i Isus protiv njih sigurno ne bi imao ništa protiv. Dapače.