Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić doktorirao je samopromociju pred ‘običnim pukom’. Lakše bi bilo nabrojati što nije radio, nego što radi za glas birača. Iscpljen od jedenja pahulja, kuhanja graha, kumstava, gackanja po blatu, uzeo je šmrk u ruke i poškropio ulice.

Neki političari rado bi da se tako lako može saprat loš glas, kao što voda svu prljavštinu otjera u kanalizaciju. No nije Bandić usamljen u svom svestranom djelovanju. 

Predsjednica Grabar Kitarović vozila je kombajn, ličila stan u uniformi, ljepila pločice, a kad se javnost pita zašto prkosi kodeksu odjevanja otvorenim cipelama, njezin glasnogovornik novinarima poručuje “uozbiljite se”.

Političari vole biti “ljudi iz naroda” svake četiri, pet godina. Pa se ne libe progovarati strane jezike iako im nisu vični. Sjećamo se slučaj bivše premijerke gdje je časkala s Mađarima na naplatnim kućicama pa rekla na engleskom da je u njihovoj zemlji bila “dan nakon jučer”. Kalmeta i Lorencin pokazali su kako sushi djeluje na političke oponente - prijateljski. Zajedno su ih motali na trgu u Zadru. Ministar Maras pobudio je kauboja u sebi i zajahao, a Milanović doskokom s transportera pokazao zašto nije vojnik. 

Ipak, trude se nasmijat birače što ne znači da će ih oni za to nagraditii. Pa nisu političari stand up komičari.